Podgorica

U Ulici slobode nalazi se najstarija časovničarska radnja u Podgorici

Stanić: Dokle god se mjeri vrijeme biće i časovničara

U Ulici slobode nalazi se najstarija časovničarska radnja u Podgorici. Radnja “Časovničar Stanić” osnovana je daleke 1958. godine, a danas u njoj satove popravlja Mladen Stanić sa bratom. Zanat su naslijedili od oca i đeda a voljeli bi, kažu za Gradski portal, da tradiciju nastave i njihova djeca.

Stanić: Dokle god se mjeri vrijeme biće i časovničara Foto: Gradski portal
Gradski portalIzvor

“Radnju za popravku satova otvorio je đed, a otac je od njega učio zanat. U to vrijeme je bilo puno posla pa je otac donosio kući budilnike i veće satove kako bi posao završio na vrijeme. Ja sam mu pomagao i gledao kako popravlja i, malo po malo, počeo sam da rastavljam velike budilnike. Znao bih i da mu pokvarim nešto, pa se ljutio, ali sve je to proces učenja“, prisjeća se Mladen Stanić za Gradski portal.

U radnji satovi stari i više od 150 godina i dalje kucaju. Pravljeni su, objašnjava sajdžija Mladen, od ružinog drveta. Dodaje i da nije svaka popravka ista, a kada popravi sat, osjeća se, kaže, kao da mu je udahnuo novi život.

„Ako mi nešto krene tog dana naopako prekidam popravku i ostavljam za sjutra. S obzirom na to da ovaj zanat zahtijeva rukovanje sa veoma sitnim djelovima potrebna je velika koncentracija i smirenost. Naiđu dani kada mi sve ide od ruke, ali ima i onih drugih“, pojašnjava Stanić.

Samostalno je počeo da radi još prije završetka srednje škole. Tada je, kaže, bilo mnogo više časovničara u Podgorici, dok je danas situacija drugačija.

“Zarada bi bila bolja da ljudi više koriste stare satove na navijanje. Danas se, nažalost, lako mogu naći jeftini satovi koje je besmisleno popravljati. Više su zastupljeni baterijski i pametni satovi”, kazao je Stanić.

Danas se, kaže, teže i dobavlja materijal.

“Sav materijal nabavljamo iz inostranstva. Poručujemo, pa čekamo da stigne“, kaže Stanić i dodaje da je danas sve skuplje nego što je bilo.

Ipak, ono što se nije promijenilo za sve ove godine je, ističe, odnos sa mušterijama.

„Kada mi donesu sat, moram da ga otvorim i da nađem kvar. Nakon toga, javljam mušteriji, kako bi znali da li je ona spremna da plati popravku, pa tek onda nastavljam svoj rad. Ako, pak, odluči da ne popravlja, onda vraćam sat u prvobitno stanje“, priča Stanić.

Iako posla ima mnogo manje nego prije časovničarski zanat, smatra, ima budućnost.

„Što više budu zastupljeniji pametni satovi sve će manje posla biti za nas, ali neće nestati. Dok se bude mjerilo vrijeme, postojaće i časovničari“, zaključio je Stanić u razgovoru za Gradski portal.

Portal Analitika