Reagovanje je poslala psihološkinja Anđa Backović, i to na pisanje dnevnog lista Dan, koji je 12. septembra, na strani 14, objavio članak "Porodica ništa nije znala", u kojem se otkriva puni identitet maloljetne djece majke osumnjičene za čedomorstvo.
„Nepotrebno je da Vam objašnjavam koja su sve dječija prava ovim prekršena, kao ni da Vam ukazujem na dugoročne posljedice po razvoj ove djece, koje su ovim činom napravljene”, navela je Backović u pismu poslato na adresu Ombundsmana koja je otvorena specijalno za pritužbe povodom ugrožavanja prava djece.
Stanković kaže da će tek procijeniti što će učiniti povodom ove pritužbe i precizira:
„Zbog ugrožavanja prava djeteta u crnogorskom medijima, Ombundsman je više puta samoinicijatovno reagovao. Ombundmsan prvenstveno radi na podizanju svijesti, mada možemo pokretati i prekršajni postupak prema rukovodećem organu, a možemo davati i prijedloge za pokretanje disciplinskog postupka. Ali, smatramo da te ljude moramo imati uz sebe i pokrenuti da razmišljaju na pravi način.“
Ona precizira da su do sada reagovanja slali ne samo mediju koji je prekršio normu, već svima.
„Takva je praksa ombundsmana – da reaguje prema svima. A onda, po pravilu, to ne objavi upravo onaj medij koji je napravio prekršaj“, dodaje sagovornica Portala Analitika.
„Zbog poznatog 'slučaja Bijela', u proljeće 2011, organizovali smo ovog proljeća i okrugli sto sa predstavnicima medija. Tamo smo podijelili publikaciju u kojoj smo sabrali na jednom mjestu sve propise koji regulišu tu oblast.“
Crnogorski ombundsman ima od ranije savjetnike za prava djeteta, ali od 2009. ombundsmana ima i zamjenika za prava djeteta.
„Prava djeteta najčešće krše štampani mediji. Ali, mi smo reagovali jednom zbog emisije Glamur na Atlas Televizuji. Bila je debata o LGBT populaciji i profesorica iz škole je povela grupu djece koja su tu bila, po našoj procjeni, samo da bi joj dala podršku. Bila je to čista manipulacija u kojoj se čuo i otvoreni govor mržnje. Profesorica je vikala „Vuče, Dragane, potvrdi me!“. tada smo reagovali i prema Agenciji za elektronske medije“, kaže Stanković.
Ona kaže da su nedavno regovali i zbog pisanja nekih medija o polaganju završnih ispita, jer su profesori javno kazali da su određenu djecu stavljali u privilegovani položaj.
„Novinari su prenijeli izjave profesora, ali njih vezuju konvencije da ne smiju objavjivati informacije koje idu na štetu djeteta iako su u posjedu nekog saznanja“, precizira Stanković.
Kako kaže sagovornica Portala Analitika, ombundsman za zaštitu dječijih prava godišnje primi oko 65 pritužbi godišnje.
„Manji dio podnose sama djeca. Ona se žale na vršnjačko nasilje u školi, ili na nasilje u porodici. Djeca koja su žrtve nasilja obično jako teško o tome pričaju. Dijete najčešće kaže da je riječ o njegovo drugu, pa se kasnije ispostavi da je ono samo u pitanju. Najčešće reaguju osnovci. Ali, većinom reaguju roditelji, i to mahom nakon razvoda“.
Stanković dodaje da, pored specijalne veze otvorene za djecu i kampanje „Djeco, pišite ombundsmanu“, imaju i postavljenu sandučad za pritužbe po ustanovama socijalne zaštite.
„Tu se takođe nađe oko 10 pritužbi mjesečno“, kaže Stanković, precizirajući da taj rad po pritužbama nije glavna aktivnost ombundsmana.
„Rad po pritužbama nije naš glavni posao. Radimo na podizanju svijesti, prvenstveno kod profesionalaca koji rade sa djecom, ali i sa roditeljima. Radimo godišnje izvještaje posvećene određenim oblastima - o djeci žrtvama seksualnog zlostavljanja, o djeci prosjacima, i tako dalje“.
Stanković insistira na kraju da djeca ombundmasnu ne pišu samo kad su im prava ugrožena, već i da pohvale svoje vaspitače i nastavnike.
