Piše: Miroslav ĆOSOVIĆ
Postoje razne metode za posrbljavanje Crnogoraca, precizno razrađene i planirane. U Crnoj Gori ih odavno sprovode pojedini srpski istoričari; sveštenici SPC, uglavnom odgojeni u Srbiji; ali i prosrpski političari (koji su se s vremenom pretvorili u srpske).
Jedna od tih metoda je - da se Crnogorcima umjesto pravog identiteta usadi mitomanija –“lažibajke”. Ta se praksa sasvim lijepo razvija, napreduje, uhvatila je korijena, naročito među slabije obrazovanim, mada se prima i kod obrazovanih Crnogoraca. Sadržina te mitomanije svodi se na sljedeću tezu: Crnogorci su porijeklom od srpskih srednjevjekovnih plemića. Sigurno ste čuli takve priče, možda djelimično i povjerovali u neke od njih!
Saga o “pokosovkom zbegu”: Po tim lažibajkama, većina Crnogoraca su zapravo "pokosovski zbeg"; Crnogorci su navodno bili plemići na teritoriji današnjeg Kosova, pa nas neko izdade u boju 1389. godine i onda smo se - zbježali u bezvodni crnogorski kamenjar. Iako su preci bili kosmetsko plemstvo otuda nijesu donijeli nijednu jedinu knjigu, niti postoji bilo kakav materijalni dokaz. Ni u jednoj crkvi i manastiru ne postoji ni jedan jedini zapis kako smo se ovđe zbježali u 14. i 15. vijeku.
Srpski istoričari nerado navode ovu vrstu mitomanije, mada ih ima koji to pomenu, iako nikada, naravno, ne pruže bilo kakav dokaz. Tako, na primjer, srpski istoričar dr Radoš Ljušić je u aprilu 2011. u emisiji "Živa istina" na TV IN to pomenuo, ali je novinar Darko Šuković spremno dočekao tu priču, tražio je od Ljušića dokaze za tu tvrdnju, ali dr Ljušić nije imao nikakav dokaz. Možete pogledati: http://www.youtube.com/watch?v=gS_094gHCUQ. Valja napomenuti: dr Ljušić nije samo istoričar već i političar, nacionalističke orijentacije.
No, ako se istoričari i ustručavaju da bliže objasne priču o Crnogorcima kao nasljednicima Srba sa Kosova, srpski sveštenici, političari, umjetnici, pravnici nemaju takvog zazora: narodu se u redovnim dozama usađuje mitomanija. Jednostavna logika: Crnogorcima valja usaditi lažni identitet; onda će oni svojevoljno hoditi prema rajskoj zemlji, u kojoj će teći med i mlijeko - Velikoj Srbiji. Na tom putu žrtve neće biti važne, naročito neki istorijski podaci…
I pored čvrstog stava srpskih nacionalista o "srpskom rodu", "srpskoj krvi" i "srpskom poreklu Crnogoraca sa Kosova", priča te vrste je samo jedna obična ideološka flodskula, u stvari - izmišljotina i besmislica.
Pročitali ste ili ste čuli - ili čak i sami ponavljate priče - koje kolaju Crnom Gorom, tipa: "Moji su od Mrnjavčevića", "moji su od Vukana Nemanjića", "moji su od Brankovića", "moji su od Orlovića"... Mitomanija ove vrste ušla je tokom 20. vijeka u mnogo monografija o bratstvima i plemenima, nemam prostora da citiram kakve su sve ludorije pisali ljudi koji su smatrani i smatraju se za vrlo ozbiljne ljude.
U narednim pasusima pokušaću da objasnim neke notorne zablude u Crnoj Gori, naročito u tumačenju porijekla nekih plemena u Crnoj Gori.
Nikšići (Trebješani, Župljani, Rovčani): Momir Bulatović je u emisiji "Kako se dogodio narod" koja je prikazana na B92 u januaru 2010. godine, pričao: "Metohija jeste bila izvorno crnogorska, tamo su sve ljudi iz Crne Gore bili. To je neki žal Crnogoraca od kosovske bitke pa nadalje i činjenica da je to sastavni dio našega nacionalnoga bića." Možete pogledati: http://www.youtube.com/watch?v=4i-zDhLz48k
Momir Bulatović je naravno, kao i svi Bulatovići porijeklom Rovčanin, a Rovčani su nekada bili dio srednjevjekovnog zetskog plemena Nikšići. To se pleme Nikšići uglavnom podijelilo na tri dijela. Na Župljane - većina stanovnika današnje nikšićke Župe su porijeklom od plemena Nikšići. Drugi dio su Nikšići iseljeni u Rovca, đe su prevladali; većina Rovčana su porijeklom Nikšići, među njima velika bratstva kao što su Bulatovići, Vlahovići, Šćepanovići. Treći dio starih Nikšića - Trebješani, bio je naseljen u okolini grada Onogošta (Nikšića) kod brda Trebjesa, odakle su se krajem 18. vijeka masovno iselili, najveći dio njih – u Rusiju, ali ima ih rasutih i po Crnoj Gori.
Akademik SANU Branislav Đurđev ovako je pisao: "Po podatku iz Kotorskih knjiga iz 1399. godine i svedočanstva ugovora sa Mlečanima iz 1455. godine, Nikšići u Zeti su prebivali negde oko Podgorice" (knjiga "Postanak i razvitak brdskih, crnogorskih i hercegovačkih plemena", Titograd, 1984, strana 102). Evo i link za to poglavlje iz knjige: http://www.megaupload.com/?d=FAW3ADTK Inače, sami Nikšići (od kojih su Rovčani i Župljani) nemaju predanje da su porijeklom iz Metohije i slično. To nije smetalo Momiru Bulatoviću da sa pozicije preśednika Crne Gore svojevremeno ugrađuje lažni identitet svom narodu, a to nastavlja da radi i danas. Jednostavno, lažni identitet Crnogoraca je isplaniran u Beogradu, zadaci su podijeljeni, Beograd je naredio da se mitomanija mora postaviti kao realna istorija.
Čevljani i Moračani: Kolovođa atakovanja na crnogorsko nacionalno biće, visokopreosvećeni mitropolit Amfilohije, neumoran je kad treba izvršiti misiju - posrbljavanja Crnogoraca. Tako je u Gornjem Lipovu kod Kolašina 12. avgusta 2010. pričao okupljenom narodu, vrlo smireno, ozbiljno i sa nekim śetnim prizvukom, kao čoek koji hoće da ostavi utisak pravednika, čoek kome je samo istina na umu: "...Eno, služio sam službu, u mnogim mjestima na Kosovu, ovih dana dokle tamo boravim, a služio sam i između Prištine i između Mitrovice, ono mjesto u kome još postoje prezimena Milića… pa gledam i onda se sjetim, odatle iz toga mjesta je Ozro i Ozrinići i Pavle Orlović. Iz tog mjesta su preci i Mila Đukanovića, predsjednika današnje Crne Gore, otuda je i Bijeli Pavle, jeste i na nesreću baš iz tog mjesta eto, došao potomak koji će se odreći Kosova i Metohije, tužna priča i čudna priča, velika nesreća, ništa gore i ništa teže za Crnu Goru, da ne kažem ništa sramnije, od toga, u istoriji Crne Gore, od Kosova odreći se... ...Krećemo iz Vučitrna i vraćemo se u Vučitrn, Vučitrn odakle su Đukanovići, Crnogorci pola Katunske nahije je iz Vučitrna, iz toga kraja...". Možete preslušati na: http://www.svetigora.org/node/7522
Amfilohijev rezon je da su Đukanovići prije 650 godina bili Srbi, pa bi sad bilo normalno da u svemu podržavaju "maticu" Srbiju. Dakle, prema ovoj izjavi Amfilohije ništa drugo ne priznaje osim krvno porijeklo, to je jedini oblik koju jedna nacija može imati. Zanimljivo je, međutim, da u SAD živi bar više od trideset miliona ljudi koji su potomci Njemaca. Kako i zašto su se oni borili protiv Hitlera u II svjetskom ratu, Amfilohiju Radoviću sigurno ni najmanje nije jasno. Njemac doselio u USA početkom 20. vijeka, a nekih 30 godina kasnije bori se protiv Njemaca iz "matice". Ovo je vjerovatno za našega Amfilohija zapanjujuća činjenica!
Lider Nove, Andrija Mandić, u septembru 2008. godine je pričao: "Oni koji su Mila doveli na vlast sada očekuju da im on vrati dugove. Neka im vrati sam, a ne preko Crne Gore. Ako do priznanja Kosova ipak dođe - crnogorski Srbi će uraditi sve da se ta odluka promeni - jer bi to bila bruka za sve nas i za naše pretke. To što radi Đukanović nije Crna Gora. Većina crnogorskih porodica došla je u ova brda s Kosova posle kosovske bitke. I preci Mila Đukanovića su odatle. Oni su od Vojinovića, ovamo su došli iz Vučitrna. Sramota je da ih on ovako bruka i ponižava" ("Kurir", 10. septembar 2008., link: http://www.kurir-stil.rs/clanak/politika/kurir-10-09-2008/izrod)
Lažna priča o Ozrinićima: Da se vratimo Ozrinićima. Nije poznato kada je smišljena pričica o tome kako su Čevljani (Ozrinići) porijeklom iz Metohije; vjerovatno tek u dvadesetom vijeku. Ali, Ozrinići se u istorijskim dokumentima pominju u prvoj polovini 14. vijeka, pedeset godina prije Kosovske bitke.
Srpski naučnik Risto Kovijanić je u knjizi "Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima XIV - XVI vijek" (Cetinje, 1963) prikazao ispise iz kotorskog arhiva u kojem se Ozrinići pominju 1335. god: "Grubša Tolić (Grubscia Tolich) ugovorio je s Nucijem Gile iz Kotora, 3. juna 1335, da mu preda do Mitrova dne 80 ovaca s vunom i 30 jagnjadi. Za njega su jemčili: Mojan Miletić, Nenoje Ozrihnić i Pavle Kostić (Moyan Milletich, Nenoye Osdrichinich et Paulus Costich)..." (strana 220).
Kovijanić je u kotorskom arhivu našao dokument iz 1396. godine, sebe su deklarisali kao Vlahe: "Nos Nichola Grubsich, Cusich Manovich, Bacel Voanovich, Glava Hosrichnich, Cosan Osrichinich, Vochotta Tolich, Vithoye Popovich, Petan Priboyevich, Biladin Vladoyevich, Vlaci." (strane 188. i 189). Riječ nos na latinskom znači - mi. Link za knjigu: http://www.megaupload.com/?d=6PQVD8C3 Pored Ozrinića, po kojima je pleme dobilo naziv, u oba dokumenta se pojavljuju Tolići. Na Čevu i dan danas postoji selo Tolići! Ozrinići se dakle, u kotorskom arhivu pominju 54 godine prije boja na Kosovu, i nemoguće je da su "pokosovski zbeg". Vidimo perfektne istorijske dokaze da je metohijsko porijeklo Čevljana čista bajka, ali to nije dobroćudna bajka za đecu, ovo je zla bajka, napravljena sa zlom namjerom, lažibajka. Ozrinići ili Čevljani su se razgranali na dosta mjesta po Crnoj Gori. Kilibarde iz Banjana su sa Čeva. U Komanima ima bratstava porijeklom sa Čeva. U Morači nekoliko bratstava je porijeklom sa Čeva. Dedeići ispod Durmitora su takođe porijeklom sa Čeva. Đokovići (od kojih je Novak Đoković) su porijeklom sa Čeva. Itd.
Amfilohije Radović je slične stvari - o kosmetskom porijeklu Crnogoraca, pričao i na drugim mjestima, jednu takvu izjavu možete pročitati na linku: http://www.svetigora.org/node/9437
Porijeklo Moračana: Što se tiče porijekla samih Moračana (od kojih je Amfilohije), tu su stvari takođe jasne. Manji dio Moračana su starosjedioci, političar Goran Danilović je pričao da je u širem smislu Sandić i da su njegovi starosjedioci u Morači. Etimološki, Sandić je od vlaškog imena Sanda ili Sandalj. Svako može ukucati u Google prezimena Sandeanu ili Sandescu pa će pogledati rezultate; znamo da su Vlasi jedna od ključnih komponenti u stvaranju rumunske nacije. Turski defteri iz 15-og vijeka stanovnike Morače izričito navode - kao Vlahe.
Zanimljivo je, ipak, navesti da su velika većina današnjih Moračana doseljenici iz albanskog katoličkog plemena Hoti, vjerovatno su u Moraču došli u 16. vijeku. Sami Moračani su to kazali Pavlu Rovinskom koji je zapisao da su najveća bratstva u Morači - Radovići, Medenice, Rakočevići... porijeklom iz Hota. Skenirao sam iz knjige "Etnografija Crne Gore, tom I" (CID, Podgorica, 1998), možete pročitati: http://i44.tinypic.com/2vkn381.jpg
Savo Orović to potvrđuje: „I veći deo Moračana vodi poreklo od arbanaškog plemena Hoti. Naime Bogić Moračanin je bio vojvoda Hotski, pa pošto se zavadio s Grudima i njihovim vojvodom oko planine Hotskog Huma, preselio se u Moraču i za uspomenu na staru postojbinu, nazvao je jednu dotičnu planinu ‘Hotska Gora’, koja se i sad tako naziva." Evo link: http://www.rastko.rs/rastko-al/folklor/sorovic-folklor_l.php
Ovo je jedino predanje Bogićevaca, samo što se zadnjih decenija prešućuje, jer znamo da je po svim anketama animozitet Srba prema Albancima maksimalan, pa zbog žestoke srpske-velikosrpske propagande ovakve stvari nije poželjno pričati. U prilog da su Bogićevci-Moračani daljim porijekom rimokatolici iz Hota, mogu da navedem da od svog doseljenja u Moraču, pa do druge polovine 19. vijeka, nijesu sagradili nijednu jedinu crkvu! A i zašto bi katolici gradili pravoslavne crkve?
Iako nalazi (tobožnje) srpsko porijeklo Crnogoraca u Vučitnu prije 600 godina, sam Amfilohije Radović, sudeći po ovome, teško može vući porijeklo sa Kosova. Bratonožići i Kuči: Bratonožićima je podarena bajka koja je ušla i u neke monografije i knjige – da potiču od jednog sina despota Đurđa Brankovića. No, Đurađ Branković je - današnjim rječnikom rečeno - bio milijarder; zašto bi mu unuk živio u bezvodnom bratonoškom kamenjaru, niko nikada nije objasnio.
Inače, Brankovići su poslije pada Srbije 1459. pobjegli u Ugarsku, đe su bili plemstvo. Pavle Rovinski, u istoj knjizi koju sam pomenuo, ni slova nije naveo o tome kako su Bratonožići od Brankovića, a Bratonožić Jovan Stefanov Bal(j)ević, prvi Crnogorac doktor filozofije, sebe je polovinom 18. vijeka deklarisao kao Albano-Crnogorca, možete pročitati na linku: http://www.rastko.rs/rastko-cg/povijest/jsbalevic-opis.html
Da Bal(j)evića nijesu Đido i komunisti prevaspitali? Inače, Bratonjeg je vlaško ime, možete provjeriti na linku spisak Vlaha kojima su imena uklesana na manastir Žiča: http://www.rastko.rs/knjizevnost/liturgicka/stefan-sabrana/stefan-sabrana_05.html
Kuči su – glavnim svojim dijelom - albanskog porijekla i postoji mnogo izvora koji to potvrđuju, s tim što moram napomenuti da se pod imenom Kuči objedinilo nekoliko srednjevjekovnih opština/družina i to: Kuči, Radotjesi, Kupusci, Kakarići, a možda i još neke. Glavni dio Kuča su Drekalovići, naziv Drekale potiče od albanskog muškog imena Ndre ili po naški - Andrija, a sama riječ kuč, u albanskom znači - crven.
Akademik SANU Branislav Đurđev u istom radu koji sam već naveo (http://www.megaupload.com/?d=FAW3ADTK) na strani 96 piše o podacima iz Dečanske hrisovulje, koja je napisana 1330. godine: "... Da tu treba staviti katun Arbanasa o kome je reč, vidi se i po tome što je starešina katuna Lješ Tuz, koji pripada rodu od kojeg su postali Tuzi, pa se tu nalazi Petar Kuč, starešina roda od kojeg su postali Kuči." Đurđev je slično ponovio i na 97. strani. Kotoranin Mariano Bolice 1614. piše da su Kuči rimskog obreda i kaže: "Kuća 490. Kuči Albanci, komanduje Lale Drekalov i Niko Raičkov, veoma hrabar i ratoboran narod, sa vojnika 1500." Bolicin spis imate na sajtu www.montenegrina.net. Te 1614. godine svi su Srbi bili turska raja, ali kao što vidimo iz ovog isječka, Kuči nijesu bili turska raja, jer po definiciji raja ne može biti - naoružana i ratoborna.
Prema pisanjima Marka Miljanova, istoričara Vladimira Ćorovića, prema dokumentima iz arhiva, Kuči su bili rimokatolici neđe do sredine 17. vijeka (možda i kasnije) kada su prešli u pravoslavlje. Kao i u slučaju Bogićevaca-Moračana nemoguće je da neko, kome su preci bili Albanci i katolici bude srpskog porijekla, jer Srbi te vrste nikada nijesu i nikada neće postojati. Naravno, svako ima pravo da se izjašnjava kako mu volja i da ośeća da pripada kome mu volja, tako i Amfilohije naravno ima garantovano pravo da bude Srbin, isto kao što se njegov rođeni brat (poslije dugog Amfilohijevog izbivanja iz Crne Gore) prije dvadesetak godina izjašnjavao kao Crnogorac (kako je izjavio sami Amfilohije).
(nastavak sjutra)
