Piše: Miroslav ĆOSOVIĆ
Srpsku nacionalnu ideologiju u Boki Kotorskoj i Dubrovniku posijao je niko drugi nego glavom i bradom Vuk Karadžić. On je neprestano boravio u Dubrovniku 5 mjeseci, od početka decembra 1834. do kraja aprila 1835. godine kada je otišao za Boku Kotorsku i Cetinje. Link za izvor: http://www.pobjeda.me/arhiva/?datum=2005-09-08&id=70114 Poslije Vukovog boravka u Dubrovniku "rodili" su se Srbi katolici, prvi put u istoriji je jedan katolik prihvatio srpsko nacionalno ime, a to je bio Medo Pucić. Koliko znam Vuk Karadžić je u Dubrovniku 1834/5 neko vrijeme boravio i u kući Pucića.
Vrlo obrazovani srpski nacionalista Laza Kostić 1963. je u Torontu objavio knjigu „Katolički Srbi”. Već na strani 9 kaže: „Tek od druge polovine XIX veka počinju da se pojavljuju i Srbi koji nisu pravoslavni: i Srbi katolici i Srbi muslimani.”
Ovo je istina, prvi Srbi katolici i Srbi muslimani su počeli da se "prave" propagandnim radom koji je pokrenut iz Beograda. Laza Kostić u istoj knjizi još piše: „Pojava srpske svesti kod ovih Primoraca nije značila neku vrstu promene nacionalne pripadnosti: oni su došli do zaključka da su oduvek bili Srbi i oni i njihovi preci, mada je ta svest bila često učmala, nacionalna iskra samo latentna... Oni nisu do tada imali neku drugu narodnosnu svest, u najboljem slučaju nisu znali šta su.” (strana 13). Link za knjigu: http://www.scribd.com/koekude/d/17078750--1963-
Kako je Vuk učio Vuka da bude Srbin: Tačno je da katolici sa primorja nijesu imali neku širu narodnu svijest, ali nijesu oni sami došli do zaključka da su Srbi, nego su isto kao i pravoslavci sa primorja n a g o v a r a n i, ubjeđivani da budu Srbi. Imamo za to perfektan istorijski izvor. Vuk Karadžić je u Boki Kotorskoj poslije boravka 1834/5 imao dva glavna srpska "proizvoda" - Vuka Vrčevića i popa Vuka Popovića Rišnjanina, dva njegova do smrti vjerna saradnika i širitelja srpstva. Vuk Popović Rišnjanin u jednom pismu Karadžiću 1849. opisuje odjeke u Boki na Vukov pamflet "Srbi svi i svuda".
Vuk Rišnjanin je već 15 godina (od 1834. godine kad je Karadžić pristigao u Boku) u b j e đ i v a o nekog katoličkog Bokelja da su svi u Boki Srblji, ovako piše Karadžiću: „Jedan najpametniji Bokelj, latinin, koji mi se vazda protivio da nijesmo mi Srblji, nego Iliri i Slovinci a Srblji ili Servi da su oni što su u Srbiji, odgovorio mi je tek onomadne, pošto je u ‘Kovčežiću’ istoriju o Srbima pročitao, da imam pravo i da vi mnogo svijesno rasuđujete ...” (Vuk Popović Rišnjanin, Pisma Vuku Karadžiću, CID, Podgorica, 1999, strana 87) Link: http://i43.tinypic.com/eze71e.jpg
Ovo je perfektan dokaz da je srpska svijest stvarana propagandnim radom a ne kako Laza Kostić piše da su katolici u primorju sami "...došli do zaključka da su oduvek bili Srbi i oni i njihovi preci". Potpuno na isti način su i pravoslavci u Boki i Crnoj Gori ubjeđivani da su Srbi, samo što je to kod pravoslavca išlo mnogo lakše jer su se te rabote dofatili pravoslavni popovi, rabote koju rade i dan danas, pravljenje Srba im je najvažnija djelatnost.
Svetozar Borak je napisao knjigu "Srbi katolici" (Novi Sad, 1998) On takođe ne zna ni za jednog Srbina katolika prije Meda Pucića. On pokušava da sakrije činjenicu kako su prvi Srbi katolici napravljeni sredinom 19. vijeka, pa ovako piše, u uvijenoj formi: "Prvi tip Srba bio je brojan naročito u Dubrovniku, Boki Kotorskoj i svoj Dalmaciji, osobito poslje 1848. pa sve do Prvog svjetskog rata..." (strana 6). Link za knjigu: http://www.scribd.com/doc/15558680/Svetozar-Borak-Srbi-Katolici
Jeremija Mitrović u knjizi "Srpstvo Dubrovnika" piše: "Obično se tvrdi kako je Matija Ban sa Medom Pucićem u burnim godinama 1848/9. dubrovačko Slovinstvo preimenovao u Srpstvo" Link: http://www.rastko.rs/rastko-du/istorija/jmitrovic/1992/jmitrovic-dubrovnik_l.html Jeremija poslije daje neko svoje mišljenje, ali je pokazao opšti naučni sud o tome kad se u Dubrovniku rodilo srpstvo.
Prvi Srbi katolici: Dva prva Srbina katolika u istoriji - Medo Pucić i Matija Ban, bili su agenti srpskog političara i državnika Ilije Garašanina. Jeremija Mitrović u istoj knjizi piše za Matiju Bana: "Ovaj prikaz zbivanja u Dubrovniku 1848/9. obuhvata delatnost Matije Bana kao izaslanika Ilije Garašanina." Vladislav Sotirović piše: "Ista ta 1841. g. je bila presudna godina u ideološkoj evoluciji rimo-katoličkog Srbina iz Dubrovnika i Garašaninovog tajnog agenta Mede Pucića..." Link: http://www.novinar.de/2010/04/03/vuk-hrvati-i-dubrovnik.html Izvjesno je: Beograd i Garašanin su obučili Meda Pucića i Matiju Bana kako da prave "Srbe" katolike.
Po mnogim svjedočenjima Beograd je prije godinu dana sasuo dosta para da bi se na popisu koji je održan od 1. - 15. aprila 2011. u Crnoj Gori konstruisali Srbi. Ništa se dakle nije promijenilo ni poslije 160 godina. Srbi se evo 2 vijeka konstruišu, tako što se od ljudi zahtijeva da ne budu ono što jesu, nego da budu Srbi.
Ruđera nije imao ko posrbiti: Što se tiče Ruđera Boškovića, on je rođen 1711. a umro je 1787. tako da ga ideje Dositeja Obradovića, Vuka Karadžića i Ilije Garašanina nijesu uspjele posrbiti.
Iz 18. vijeka ja nijesam vidio nijedan jedini dokument da u Dubrovniku i okolini postoje Srbi, a da takav dokument postoji, nemoguće da ga četa srpskih i velikosrpskih istoričara koja je pretražila dubrovački i druge ahive, ne bi pokazala. U isto vrijeme vidio sam mnogo dokumenata koji u zaleđu Dubrovnika navode Vlahe, a bilo je i Dubrovčana koji su se izjašnjavali kao Slovinci. Sami Ruđer se izjašnjavao kao Slovinac ali to je opet uticaj jedne knjige - Kraljevstva Slovena, koju je početkom 17. vijeka napisao Mavro Orbini. Ruđerov otac Nikola je iz Popova Polja i Ruđerovog oca srpski šovinisti proglašavaju za Srbina, bez ikakvog dokaza, naravno.
Nema nikakvih dokaza (ja ih nijesam vidio) da mu je otac bio pravoslavac, pa da je po toj osnovi bio Srbin (u vjerskom smislu), a dokazi da je Ruđerov otac Nikola bio Srbin po narodnosti, ravni su nuli, naravno. Prezime Bošković dolazi od muškog imena Boško, neki ime Boško izvode od imena Bogdan, ali moramo takođe imati na umu da riječ bosco na latinskom znači drva, a na italijanskom - šuma. Teško je izvodljivo biti Srbin-katolik: "Srbi" katolici su slatki san SANU i srpske intelektulne elite koja bi voljela da Srbi liče na pravu naciju, da ih ima od sve tri vjere - i pravoslavaca i muslimana i katolika. SANU perfektno zna da, kako Sima Ćirković kaže - "nesvakidašnje" je da jedna nacija bude 99,9% potekla iz jedne konfesije i da je jedini razlog zašto je neko Srbin - to što mu je neko tokom istorije ušao u srpsku crkvu.Unutrašnja protivrječnost: U SANU bi voljeli da je srpska nacija poput njemačke nacije; Njemaca ima i katolika i protestanata. SANU bi voljela da je srpska nacija poput albanske, Albanaca ima i muslimana i katolika i pravoslavaca. Zato se iz Beograda stalno plasiraju priče o "Srbima-katolicima”, pa se u tu kampanju uključio i Boris Tadić. Priča o Srbima katolicima i Srbima muslimanima nije priča srpske crkve, to je skaska proistekla iz SANU.
Danas, možda na cijeloj planeti postoji desetak "Srba" katolika. Nije lako moguće biti Srbin katolik. Zamislimo katolika koji je prisiljen da poštuje kult Nemanjića, a svi su Nemanjići - sveci. Tako bi taj Srbin katolik morao da dobro izuči sve o Svetom Milutinu, o Svetom kralju Prvovenčanom, o Stefanu Dečanskom, o Dragutinu... Morao bi da poštuje kosovski kult i Svetog Lazara Hrebeljanovića.
Zamislimo katolika koji mora da poštuje i Svetog Stefana Lazarevića (Lazarevog sina) koji se žestoko borio protiv katoličkih vitezova kao turski vazal u bitki kod Nikopolja 1396. godine, đe su katolički vitezovi doživjeli strašan poraz. Zamislimo katolika koji slavi Nikolaja Velimirovića?! Zamislimo "Srbina" katolika koji sa svojim "sunarodnicima" Srbima ide na Bogojavljanje kad se bača krst u vodu?!! Što će tome katoliku na sve to reći njegova crkva, koja skoro nijednog srpskog sveca ne priznaje?
Znači, Srbin katolik može da postoji, ali samo izvjesno vrijeme, dok ne postane jedna jedina oznaka srpskog imena - pravoslavac. Ako je moguće biti Srbin katolik onda je moguće biti i Jevrej budista, ili npr. musliman šintoista.
Pošto Crnogorci nemanju nikakve obaveze prema Nemanjićima i prema srpskim svecima, moguće je biti Crnogorac katolik i ima ih, mnogo više nego Srba katolika. Preci Crnogoraca nijesu učestvovali u kosovskoj bitki, pa i po tom osnovu jedan katolik može da se izjašnjava kao Crnogorac, Crnogorci katolici nemaju nikakve obaveze da svojataju Nemanjićke svece. Katolici iz Boke su većinom porijeklom iz stare Crne Gore i Hercegovine odakle su se njihovi preci doseljavali u Boku, što se kaže - od pamtivijeka. Crnogorci katolici su iz potpuno istog korijena kao i Crnogorci pravoslavci i Crnogorci muslimani, naši preci su skupa živjeli u Duklji/Zeti.
Gligor Stanojević o "Srbima" katolicima: I za kraj da pokažem što je jedan vrlo poznati srpski istoričar, koji je vršio istraživanja u mnogim arhivima, pisao na ovu temu. Gligor Stanojević u Istorijskom Časopisu za 1984. godinu, u članku ''Odgovor Rajku Veselinoviću'' piše o Bunjevcima, rimokatoličkoj etničkoj grupi iz Vojvodine. Tekst je polemika sa istoričarem Rajkom Veselinovićem.
Ovako Gligor piše: "Mnogo opasnije je Veselinovićevo pisanje o Bunjevcima. Po pravilu, prvo mene optuži da sam friziranjem dokumenata dobio Srbi i Bunjevci "odnosno Srbi i Hrvati". Ako su ti "Srbi" katolici Duje i Jure, onda su oni za mene Hrvati, a ne Srbi. Veselinović tvrdi da krajem XVII vijeka ima Srba katolika. Takvu besmislicu u životu nijesam pročitao". (strana 281) Gligor Stanojević prije skoro 30 godina piše da Veselinović širi opasne laži. Pa zar je laž opasna? Zar je laž da je Ruđer Bošković bio Srbin opasna? Zar je opasno što se neke usijane glave neprestrano dodatno frustriraju i izluđuju lažima? Da li su događaji sa početka devedesetih pokazali da je Gligor bio u pravu kad je ovakve laži okarakterisao kao - opasne?
Evo i ja da nešto napišem u stilu Gligora Stanojevića. Boris Tadić tvrdi da je Ruđer Bošković bio Srbin katolik. Takvu besmislicu u životu nijesam pročitao od nekoga na tako visokom položaju.
KRAJ
.
