Moderator večeri bio je Aleksandar Radunović koji je kazao da je “Ministar” kruna Boškovićevog stvaralaštva te da je njegov razvoj poprilično vidljiv, a Bošković je kazao da čitaoci različito doživljavaju njegovu književnost.
“Neko tvrdi da su kratke priče nešto najzrelije i najbolje što sam napisao, drugi misle da je to prvi roman “Šamaranje” koji je sada doživio i treće izdanje, dok većina misli da je “Ministar” najkompleksnije djelo i najveći izazov koji sam napravio u smislu strukture i odnosa tema, ali i cijele kompozicije romana”, kazao je Bošković.
Bošković je dramaturg po profesiji, pisao je dramske komade i primarno su ga interesovali pozorište i film, ali se u jednom trenutku, kako je istakao, okrenuo prozi.
“Postoji konkretan razlog, a to je taj što su film i pozorište kolektivne umjetnosti. Autorstvo, posebno u filmu, preuzima reditelj. Nekad s pravom, nekad i ne. To su već nedoumice koje muče scenariste i dramske pisce od kad postoje, kada napišete tekst uvijek se pitate šta će od njega ispasti i da li će vaša vizija biti i nečija druga vizija. U svom tom procesu, kad dođu i ostali segmenti svi postaju jedan dio tog većeg organizma u kom ste vi samo primarni, početni dio i ne možete puno da utičete. Ja sam se onda okrenuo prozi, pisanju jedan na jedan, što znači da sam sam i mogu da istražim sve stvari i opsesije koje me interesuje i zbog kojih pišem. Čini mi se da je to ključna stvar, da se važnost i kvalitet jednog djela ne sastoji samo u tome koliko vi značenje možete da učitate nego koliku slobodu može da vam da da istražite svoje opsesije i da ih stavite u to djelo.”, kazao je Bošković.
Naslov romana “Ministar” jeste atraktivan, kazao je Bošković i dodao da je to samo jedna linija na površini koja je neka vrsta poligona na kojoj će se raspravljati o mnogo važnijim temama.
“Postavljena je odrednica mnogo puta viđene teme, a to je pojedinac nasuprot nekoj većoj sili ili grupi ljudi. Ja tako vidim i svijet koji funkcioniše kao jedan sukob sila, od mikrokosmosa do složenih struktura, od intimnih odnosa preko profesionalnih i svih drugih. Ja sam ovaj roman napisao kao treći čin, sve ono što se desilo u romanu desilo se prije onoga što je između korica. Glavni lik, ministar kulture, nije tek tako izabran da bude ministar kulture. Kultura je nešto čime se ja bavim i mislim da je ona proizvođač identiteta i mnogih drugih važnih stvari koje jedno društvo čine stabilnim ili nestabilnim.”
Govoreći o različitim tipovima junaka kroz istoriju književnosti, Bošković je kazao da njega interesuju junaci koji naprave usud tj. nešto što teorija književnosti poznaje i kao hibris koji vodi u hamartiju.
