Rat u Ukrajini razbija porodice. Očevi moraju na front. Majke, kćerke i sinovi bježe, ne znajući da li će ikada više moći da zagrle svoje muške članove porodice. Primjeri za to su bezbrojni.
Sada se pročuo slučaj sa ukrajinske granice, koji drastično pokazuje šta rat znači u pojedinačnim slučajevima: koliko su očajni ljudi koji moraju da bježe od ruskih trupa i bombi. Priča, koju je prijenela novinska agencija Rojters, priča je o porodici iz grada Kamjanec-Podilski.
Ovo je i priča o majci koja mora da ostavi sopstvenu djecu - i spašava tuđu.
Ocu nije dozvoljeno da pređe granicu
Kako piše Rojters, 38-godišnji otac stoji na graničnom prelazu u zapadnoj Ukrajini, gdje se zemlja graniči sa Mađarskom. Sa sobom vodi kćer i malog sina. On želi da pobjegne. U Mađarskoj treba da se sretne sa majokom svoje djece, koja dolazi iz Italije da pokupi djecu i odvede ih na sigurno. Ovako to opisuje novinska agencija.
Ali granični službenici ne žele da puste oca da prođe. Ukrajina je zabranila svim ukrajinskim muškarcima između 18 i 60 godina da napuste zemlju – kako bi mogli da se bore za svoju domovinu, protiv Putinove vojske.
Čovjek ne zna šta drugo da radi, pa razgovara sa nepoznatom ženom. Žena se zove Natalija Ablejeva, ima 58 godina. Ima dvoje odrasle djece, koja rade u policiji i kao medicinska sestra, a zbog rata su primorani da ostanu u zemlji. Čovek iz Kamjanec-Podilskog daje Nataliji Ablejevoj broj mobilnog telefona – i daje joj svoju djecu.
Nepoznatoj osobi, otac predaje pasoše svoje djece
"Njihov otac mi je upravo dao dvoje djece i vjerovao mi je, dajući mi njihove pasoše da ih odovedem“, rekla je Ablejeva novinarima Rojtersa.
Natalija Ablejeva uzima za ruku djecu umotanu u debele jakne i šešire i vodi ih preko granice. Čekaju na klupi na mađarskoj strani u Beregšuranju. Dječak sa sobom nosi mobilni telefon. Plače, kada telefon zazvoni. Majka djece je na vezi, skoro je na graničnom prelazu.
Ana Semjuk grli svoju djecu. Oni su sada bezbjedni - za razliku od oca djece; Foto: Bernadett Szabo/ REUTERS
Trenutak susreta, kada majka ponovo grli svoju djecu, Ana Semjuk plače. Ona se zahvaljuje Nataliji Ablejevoj, a dvije žene se takođe grle: majka čija su djeca sada spasena i majka koja mora da ostavi sopstvenu djecu u Ukrajini.
„Sve što sada mogu da kažem svojoj djeci je da će sve biti u redu“, kaže 33-godišnji Semjuk. "Idemo kući, stići ćemo za nedjelju ili dvije."
