Razlozi koji podstiču ili natjeraju mnoge mlade ljude da se bave ovom nekanonskom umjetnošću mogu biti različiti. Za neke je to vrsta kritike privatnog vlasništva, polaganje prava na ulice i trgove. U uličnoj umjetnosti često se protestuje protiv društva ili protiv politike. Međutim, za druge to je jednostavniji način da slobodno izlažu svoja djela, bez ograničenja galerija i muzeja; dakle, način za samopromociju i rad u punoj autonomiji.
Ustvari, ulična umjetnost nudi mogućnost potencijalno široke publike, često mnogo obuhvatnije od one tradicionalne u umjetničkoj galeriji.
Oblik umjetnosti
Ulična umjetnost ili Street Art ne posmatra se više kao vandalizam, već je prepoznata kao oblik umjetnosti građana, kvartova i institucija zbog svoje društvene vrijednosti, sposobne da daju ili prekrajaju sudbinu čitavih gradskih područja.
Zahvaljujući velikim i malim privremenim i kontinuiranim, javnim i privatnim projektima, širom Italije rođene su intervencije ulične umjetnosti, strukturisane prema potrebama građana, direktno uključene u faze dizajniranja, implementacije i promocije, kao na primjer dijalogom s umjetnicima i organizovanim obilaskom njihovih kvartova sa široko rasprostranjenom demokratskom i participativnom umjetnošću. Crtanje ili slikanje zidova u stvarnosti nije samo poboljšanje izgleda zgrade, nego i kvaliteta života, posebno u nekim složenijim predgrađima. To je ujedno i izgovor da se može reagovati na društvo.
Umjetnička prekvalifikacija i društvena regeneracija žele da stvore socijalni inkubator koji pomaže lokalnim zajednicama da razmisle o vlastitom identitetu, vrijednostima i doprinosu koji bilo ko može dati urbanoj sredini. Cilj ovakvih projekata je da se kvartu omogući reputacija kao mjestu umjetnosti, a ujedno i njegovoj rekonstrukciji.
Hibridni i regenerisani prostori
Po definiciji urbana transformacija je hibridna. Pojam hibridan prepoznat je u svojoj punoj vrijednosti tek u postmodernom dobu i predstavlja upotrebu neočekivanih materijala i postupaka, često izvan umjetničkih disciplina. Konkretno, hibridizacija dotiče umjetnički i arhitetonski sektor, rađajuci složenije umjetničke pravce kao što su Pop Art, Street Art, Bauhaus... U hibridizaciji se postižu novi ciljevi, upravo zato što se stvara komunikacija.
Upravo tako su nastali habovi (hubs). Hub je prepoznatljiv termin koji ukazuje na zajednički fluidni prostor za agregaciju – prostor koji u sebe grupiše različite identitete, bez razdvajanja i ograničenja, koje dovodi do rađanja novih stvarnosti, proizvoda i ideja, oblika izražavanja.
Manifattura Tabacchi FirenzeHub je tipičan primjer hibrida jer spaja više stanovišta, od umjetnika do inovatora, od slobodnjaka do startupera i tako dalje. Sve je to naravno povezano sa kružnom ekonomijom i ponovnom upotrebom nedovoljno korišćenih prostora, zgrada kojima su potrebni novi život i energija, pa njihova transformacija stvara pozitivne uticaje u društvene i kulturne svrhe.
Umjetnost i zanatstvo, tradicionalno znanje s industrijskim tehnikama, prirodnim materijalima i umjetničkim proizvodima, stvarno iskustvo i virtuelni svijet, lokalno uslovljavanje i međunarodna dimenzija koegzistiraju da bi stvorili nove kulture iz njihovog međusobnog oplođenja. U društvu u kojem je fragmentacija funkcionalna za upravljanje raznolikošću, ovaj sastav vrijednosti ključan je za postizanje novih ciljeva. Hibridizacijom se postižu novi ciljevi upravo zato što se stvara komunikacija.
