Maša Vlaović, kustoskinja izložbe je kroz kratku prezentaciju podsjetila prisutne na umjetnicinu prvu izložbu koja se takođe oragnizovala u Umjetničkom paviljonu, a zatim se osvrnula na Jovanin rad krož četiri cjeline koje je ovom izložbom predstavila podgoričkoj publici.
,,Rad Jovane Vujović ne predstavlja samo stvaranje predmeta i njegovo vizuelno opažanje, već namjeru i akciju umjetnice koju je potrebno interpretirati u skladu sa društvenim i kulturnim obrascima. Ovakav pristup podrzaumjeva da tijelo postaje objekat, meta, instrument moći. Umjetnica nas na brutalan način suočava sa granicama svog tijela. Preobražava anatomiju u koncept i ideju. Razbija predrasude o ženskom tijelu, rušeći građanske tabue i patrijarhalne obrasce. Svojim radovima feministički emancipuje tijelo. Njeno tijelo umjesto objekta želje i erotskog simbola postaje poligon moći, poligon za pripovijedanje kome se daju različita značenja. Ono postaje poput bijelog platna, na kome se upisuju različite ljudske situacije i stanja. Tijelo nužno postaje depersonalizovano, kako bi moglo da prihvati bezbrojne karaktere i da bude smješteno u bezbroj situacija, jer u njenom radu ,,ženska tijela imaju granice koje su na nov način propusne i za vizuelizaciju i za intervenciju”.
Vlaović se posebno osvrnula na instalaciju koja je privukla najveću pažnju publike.
,,Aluminijska konstrukcija čini objekat u čijoj unutrašnjosti su postavljeni video radovi. S jedne strane objekta nalazi se ulaz koji vodi u glavni unutrašnji prostor. Hodnik prema glavnom prostoru odvojen je od vrata crnim gumenim trakama, koje pružaju otpor osobi koja ulazi, istovremeno blokirajući svjetlost izvana. Ovo mehaničko odvajanje stvara intimni prostor u kome su postavljeni video radovi. Namjera umjetnice je da predstavi isto tijelo (koje je u prvom dijelu prikazano kao statični beživotni i šuplji entitet postavljen na zid), dok je ovaj put predstavljeno življe i dinamičnije u datom prostoru. U video radu se pojavljuje torzo s pokretima ponavljajuće akcije kružnih pokreta ruku, koje stvaraju crni krug u interakciji s materijalom.”
Jovana Vujović je kroz interaktivni razgovor sa publikom pojasnila proces svog rada i odnosa prema svom tijelu koji je glavni medijum u njenom izrazu. Takođe, pojasnila je vezu arhitekture i umjetnosti koja se jasno uočava u njenom radu, kao i samo ideju i koncept izložbe.
,, Moj rad se zasniva na međusobnom odnosu ljudskog tijela i uma, njihovoj inherentnoj međusobnoj povezanosti i neizbježnoj povremenoj disharmoniji. Htjela sam da dotaknem neke teme koje se odnose na skrivene i nevidljive aspekte ljudskog iskustva, one koje, iako ne uvijek očigledne, čine čitav svijet unutrašnje misterije koja nam daje život, a često i patnju. Kada se gubitak smisla dogodi iz lične perspektive, neophodno ga je opet pronaći ili sve postaje nevažno i život prestaje. Stoga sam se bazirala na transferenciju i ponavljanje u umjetničkoj praksi kao instrumentu za prevazilaženje egzistencijalne praznine.”
Publika može pogledati izložbu do 5.juna.
