Psihološkinja je ocijenila da je uzrok sve učestalijeg vršnjačkog nasilja u školama, ali i na ulicama, "nisko vrednovanje vremena provedenog u akademskom usavršavanju od strane djece i visoko vrednovanje kriminogenog ponašanja odraslih koji ostavljaju utisak da su malim kaznama za svoja nedjela uspjeli sebi obezbjediti dosta materijalnih dobara, a time i ugled u društvu, koje vrednuje materijalno više od akademskog".
"U našoj zemlji se ne dešava ništa što ostatak savremenog i modernog svijeta nije vidio i već se uveliko bori sa tim. Pitanje našeg podneblja je kako smo mi sa slabom ekonomijom, slabim razumijevanjem demokratskog uređenja države i slabom primjenom svega onoga što je modernizacija društva donijela, veoma dobro implementirali ono loše što donosi ta ista modernizacija, a to je otuđenje, usamljenost (povećanje agresija ka sebi) ili rast netolerancije, neprihvatanje različitosti i želja nad dominacijom (agresija ka drugima)", kazala je Stupar-Đurišić.
Na pitanje da li smatra da škole preduzimaju sve što je predviđeno za prevenciju vršnjačkog nasilja, Stupar Đurišić napominje da "škole nijesu samostalne u svom djelovanju", kao i da one rade po planovima i programima.
"Rukovodilac ustanove ima obavezu da prati da li je sve ono što je Ministarstvo prosvjete propisalo da mora i treba, zaista i urađeno. Ako bi škole radile punim kapacitetima i ako bi nastavnici i stručno osoblje bez straha od privatne odmazde učenika ili njihovih roditelja zaista mogli raditi kako je propisano, mislim da mnoga djeca ne bi bila u problemu koje karakterišemo kao vršnjačko nasilje", poručila je Stupar-Đurišić.
Upitana da prokomentariše sve češće navode, čak i zvanične izvještaje po kojima škole ne prijavljuju vršnjačko nasilje, što se može okarakterisati i kao zataškavanje, Stupar Đurišić vjeruje "da to inspekciji tako izgleda".
"Kada se desi nešto loše, a povređivanje djeteta je najlošija stvar koja se u školi može desiti, neko mora podnijeti krivicu povrede. Snažno ohrabrujem nastavnike da prijavljuju govoreći im `ako je takvo ponašanje djeteta, i ukoliko Vi ne prijavite roditelje i istrajete u promjeni roditeljske podrške djetetu, to isto dijete kada svojim ponašanjem povrijedi drugo dijete tada ćete biti krivi vi, i lično i profesionalno`. Nekada me prosvjetni radnici čuju i razumiju nekada ne. Kada se savjet psihologa ne čuje i po njemu ne postupa, problemi se narodski rečeno stavljaju pod tepih, a to inspekciji najčešće izgleda kao zataškavanje pa ga tako i karakterišu", smatra Stupar-Đurišić.
Povodom sve češćih zahtjeva za uvođenjem školskih policajaca, Stupar Đurišić ističe da problem u obezbjeđenju škola nije do ljudi, niti profesije.
"Možete vi po statusu i sposobnostima u školama zaposliti i ljude sa vještinama "foka" iz američke Mornarice, ali ako im ne date ovlašćenja da djeluju preventivno i represivno, kao što postupaju oni koji čuvaju red, kaže se `džabe ste krečili`. Problem koji mi imamo u obezbjeđenju škola nije do ljudi niti do profesije, nego do ovlašćenja koje dajete i obuke koje će ti ljudu proći da bi razumjeli i adekvatno primjenjivali svoja ovlašćenja", kaže Stupar-Đurišić.
Ona smatra da djeca u Crnoj Gori "nijesu ništa više, niti manje zanemarena od ostatka stanovništa naše zemlje".
"Slabo se brinemo o starima, slabo se brinemo o patnicima, slabo se brinemo za radni narod, slabo čuvamo porodilje i mame male djece, slabo čuvamo studente, pa zašto bi me čudilo da i prema djeci nemamo adekvatan odnos", upozorava Stupar-Đurišić.
