Zastoj u izboru čelnika Vrhovnog suda utiče i na sam rad, funkcionisanje i zadatke Sudskog savjeta, tijela čija je ustavna uloga nizom „prethodnih poteza“ obesmišljena i marginalizovana, ocijenila je u razgovoru za Pobjedu predsjednica Sudskog savjeta dr Vesna Simović-Zvicer.
Ona smatra da funkcionalnost, ali i jačanje same pozicije i uloge pravosuđa, ne samo u izboru čelnika Vrhovnog suda, već i u drugim sudskim instancama, treba regulisati zakonskim izmjenama, uvesti elemente koji garantuju da se prilikom izbora nosilaca funkcija čuje i adekvatan glas sudstva i sudija, ali i ispoštuju ustavna rješenja.
Podsjeća da je u više navrata ukazivala predstavnicima zakonodavne i izvršne vlasti na nedostatke važećih rješenja Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, kojima se uređuje postupak izbora predsjednika Vrhovnog suda.
''Tačno je da se ovim rješenjima uloga Sudskog savjeta ne svodi na „biranje“ već faktički na davanje saglasnosti na prijedlog Opšte sjednice Vrhovnog suda. Na taj način se dovodi u pitanje i narušavanje nadležnosti Sudskog savjeta koje su definisane Ustavom, koji u članu 128 predviđa da Sudski savjet bira predśednika Vrhovnog suda'' ocjenjuje ona.
Prema njenim riječima, da su rješenja loša pokazalo se i prilikom posljednjeg javnog oglasa, na kojem su se prijavila tri kandidata, od kojih su dva ispunjavala zakonom propisane uslove.
Naime, prema važećim rješenjima, nakon prijavljivanja kandidata, slijede tri faze do izbora predśednika. Sudski savjet najprije sačinjava listu kandidata koju dostavlja Opštoj sjednici Vrhovnog suda, nakon toga Opšta sjednica Vrhovnog suda obavlja razgovor sa kandidatima i utvrđuje prijedlog samo jednog kandidata, sa kojim u posljednjoj fazi Sudski savjet obavlja intervju.
Znači li to, u praksi, da su Savjetu vezane ruke činjenicom da se njegova funkcija svodi na davanje saglasnosti?
Prema zakonskim rješenjima, Opšta sjednica Vrhovnog suda sa kandidatima koji ispunjavaju uslove obavlja „razgovor“, a Sudski savjet s predloženim kandidatom „intervju“. Međutim, suštinske razlike u obavljanju ,,razgovora“ i ,,intervjua“ nema, jer se pitanja uglavnom odnose na program rada, ranije iskustvo kandidata, njegovo viđenje aktuelnih izazova i problema u sudstvu i slično. Biću slobodna da kažem da „razgovor“ koji kandidati obavljaju sa članovima Opšte sjednice Vrhovnog suda ima veću težinu nego „intervju“ koji se obavlja s članovima Sudskog savjeta, jer mi tu mogućnost imamo samo sa kandidatom koji je dobio povjerenje Opšte sjednice Vrhovnog suda.
Iz svega navedenog, jasno se izvodi zaključak da je uloga Opšte sjednice Vrhovnog suda značajnija u odnosu na ulogu Sudskog savjeta koja je u konkretnom slučaju marginalozovana. Zboga toga sam i mišljenja da su važeća rješenja upitna i sa aspekta njihove saglasnosti s Ustavom, odnosno nadležnostima koja su predviđena najvišim pravnim aktom, jer Sudski savjet ima nadležnost da bira predśednika Vrhovnog suda, pa se postavlja pitanja kako bira kad suštinski najznačajniju ulogu u postupku izbora ima Opšta sjednica Vrhovnog suda – koja nije i ne može biti u hijerarhiji iznad Sudskog savjeta.
Na koji način bi trebalo riješiti ova pitanja, odnosno konkretno ispoštovati ono što je precizirano Ustavom – da je uloga Savjeta da bira…?
Prema članu 124 Ustava CG, predśednika Vrhovnog suda bira Sudski savjet, na prijedlog Opšte sjednice Vrhovnog suda. Nadalje, u članu 38 Zakona o sudovima predviđena je kvalifikovana većina za prijedlog kandidata za predśednika Vrhovnog suda. Ista većina je predviđena i prilikom glasanja Sudskog savjeta za dostavljeni prijedlog.
Mišljenja sam da bi moguće izmjene trebale da se odnose kako na Zakon o Sudskom savjetu i sudijama, tako i na Zakon o sudovima. Naime, u Zakonu o Sudskom savjetu bi trebalo predviđeti da Opšta sjednica Vrhovnog suda dostavlja prijedlog do tri kandidata za predśednika Vrhovnog suda. Osim toga, da bi Opšta sjednica jednostavnije došla do navedenih prijedloga u Zakonu o sudovima treba predviđeti da je prilikom glasanja potrebna prosta većina. Ovo iz razloga što je kvalifikovana većina predviđena Ustavom i ona pripada Sudskom savjetu koji bi na taj način imao dominantnu ulogu u postupku izbora predśednika Vrhovnog suda, koja mu je i dodijeljena samim Ustavom.
U javnosti se u posljednje vrijeme dosta polemisalo i u pogledu uslova koje treba da ispunjava kandidat za predśednika Vrhovnog suda. Tako se ističe da je postojeći zakonski uslov koji predviđa da ima radno iskustvo od najmanje 15 godina kao sudija ili državni tužilac, nepravedan jer na taj način onemogućava izbor licima koji nemaju to iskustvo (npr. advokati, profesori). I sama sam u jednom periodu dijelila takvo mišljenje. Međutim, nakon razmjene argumenata sa kolegama koji rade u pravosuđu shvatila sam da možda i nijesam u pravu, nakon što su mi postavili pitanje: „Smatrate li da je u redu da na čelo npr. Advokatske komore ili Notarske komore bude neko ko nema određeno iskustvo upravo u toj oblasti?!“ Imajući u vidu ulogu i ovlašćenja koja ima predśednik Vrhovnog suda, mišljenja sam da treba biti oprezan sa liberalnim pristupom u pogledu kruga lica koja se mogu kandidovati za ovu funkciju, iako sam, kao što rekoh u jednom periodu i sama bila sklona istom.
Za koji model smatrate da bi doprinio da se izbor prebaci u domen struke? Da li je moguće izbjeći refleksiju političkih nadmetanja i na sudstvo koje, čini se, pored svih deklarativnih priča, svi nekako pokušavaju podvesti pod svoj uticaj?
Nakon posljednjeg „neizbora“ sudije Miraša Radovića za predśednika Vrhovnog suda imala sam priliku da pročitam slične naslove ili da čujem takve komentare. Žao mi je ako su političke promjene imale uticaj da kandidat sa višedecenijskim iskustvom u pravosuđu ne dobije povjerenje, jer bi to upravo bio uticaj politike na sudstvo, što nadalje govori o tome da onda imamo ozbiljan problem integriteta.
U pojedinim medijima se uvaženom sudiji Radoviću kao „grijeh“ pripisivalo to što je prije 10 godina bio ministar! Biću slobodna da kažem da sudija Miraš Radović kako tada tako i danas ima više ekspertskog znanja od onih koji se samoproglašavaju za eksperte. Štaviše, to bi u društvima koja su rasterećena od političkog uticaja, trebalo da mu bude dodatan kvalitet, jer ima i iskustva u rukovođenju. Znači li to da sadašnji ministri nikada ne mogu biti birani ni na jednu funkciju koja nije politička?! Takva logika je zabrinjavajuća. Ja nemam problem da javno iznesem svoj stav. Isto tako, moram da naglasim da sam član Sudskog savjeta skoro sedam godina i da mi se nije desilo da bilo ko traži od mene da glasam na ovaj ili na onaj način ili da pokuša da utiče na mene putem tzv. „crvenog telefona“ koji neki poslanici pominju.
Naravno da smo nakon svakog intervjua, a prije donošenja odluke iznosili mišljenja o kandidatima. I sama sam inistirala na tome, jer je meni kao nekome ko nikada nije radio u pravosuđu uvijek bilo i biće važno mišljenje članova Savjeta koji dolaze iz reda sudija, jer oni bolje od mene znaju stručne, ali i ljudske kvalitete kandidata sa kojima su imali priliku da sarađuju. Neki od njih jesu bili moji studenti, ali od tada je prošlo više od 10 godina. Neke od njih i pamtim kao odlične studente, ali to ne znači da su i najbolji kandidati za sudije. Zato mi je važno da čujem šta kažu njihove kolege koji su imali priliku da rade sa njima (bilo da su u pitanju kandidati za osnovne ili sudove za prekršaje ili kandidati koji napreduju).
Kako dalje vidite rad Sudskog savjeta, činjenica je da je to tijelo u krnjem sastavu?
Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu još od kada je profesor Mladen Vukčević podnio ostavku. U jednom periodu, nakon ostavki Vesne Medenice i dvije sutkinje bili smo na ivici kvoruma. Sada je situacija bolja jer su izabrani novi članovi iz reda sudija. Važno je da u što skorije vrijeme bude izabran predśednik Vrhovnog suda, ne samo što bi njegovom „dolaskom“ Sudski savjet bio brojniji za još jednog člana, već zbog toga što trenutno ne možemo da završimo postupak ocjenjivanja sudija koji napreduju, jer po zakonu predśednik Komisije za ocjenjivanje je upravo predśednik Vrhovnog suda. Zbog toga su neki započeti postupci „na čekanju“, jer kandidati koji napreduju nemaju ocjenu rada.
Apelujem na poslanike da izaberu nove članove Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika, s obzirom da to nije urađeno od jula 2018. godine kada nam je istekao četvorogodišnji mandat. Mislim da je odgovornost na samim poslanicima, koji treba da se uzdignu iznad partijskih interesa, a u korist opšteg, tj. nacionalnog interesa.
Izmjene potrebne i prilikom izbora nosilaca pravosudnih funkcija
Da li sistem izbora nosilaca sudskih funkcija može da se unaprijedi i na koji način?
Kada je u pitanju izbor nosilaca pravosudnih funkcija, smatram da bi izmjene trebalo da se odnose i na izbor predśednika ostalih sudova. Mišljenja sam da bi, slično izboru predśednika Vrhovnog suda, đe je u postupak uključena Opšta sjednica Vrhovnog suda, sličan model trebalo predviđeti i kod izbora ostalih predśednika sudova, odnosno da u tom postupku imamo makar mišljenje sudija tog suda. Meni bi konkretno, kao nekome ko nije sudija, to mišljenje mnogo pomoglo u situaciji kada imamo više kandidata.
