Dizdarević je, kako je prenijela AntenaM, kazao da ne zna ko su nalogodavci akcije, za čije je obustavljanje, kaže, naredba izdata nakon sastanka predsjednika Parlamenta, pokojnog Rista Vukčevića, sa predsjednikom države Momirom Bulatovićem i premijerom Milom Đukanovićem.
Dizdarević je pred Sudskim vijećem kojim predsjedava Milenka Žižić kazao da je, nakon što su ga tri lica iz Plava 25. maja ‘ 92. obavijestila o nasilnom odvođenju članova porodica iz Crne Gore, odmah kontaktirao tadašnjeg predsjednika Parlamenta Rista Vukčevića. Vukčević je, kako kaže, iste večeri organizovao sastanak sa predsjednikom države Momirom Bulatovićem i premijerom Milom Đukanovićem, nakon kojeg je izdata naredba o prekidu deportacije.
Na sjednici Skupštine početkom juna iste godine, za riječ se javio Ćazim Lukač, poslanik SDA u tom parlamentu. Lukač je kazao da se u Crnoj Gori love izbjeglice iz Bosne i odvode van njenih granica, te da je većina deportovanih ubijena. Riječi poslanika SDA alarmirale su Skupštinu, kazao je Dizdarević, pa je ona formirala posebnu Komisiju koja je imala zadatak da obiđe opštine sa najvećim brojem izbjeglica I informiše predsjednika države o njihovom položaju.
Prije podnošenja izvještaja o stanju izbjeglica, Komisija je, prema riječima Dizdarevića, koji je bio njen koordinator, zatražila od crnogorskog MUP –a da je informiše o svim zbivanjima u vezi sa deportacijom. U dopisu koji potpisuje tadašnji ministar unutrašnjih poslova Nikola Pejaković, radnom tijelu nije odgovoreno na pitanje ko je naredio odvođenje civila, jer je to, kako navodi Dizdarević, bio jedan od podataka zaštićen državnom tajnom. Nije data ni informacija o sudbini odvedenih lica. Asim Dizdarević je u svjedočenju naveo da ni tada, a ni kasnije, nije došao u posjed informacija o nalogodavcima deportacije.
Potpredjednik Skupštine iz 1992. završio je svjedočenje izjavivši da je pred Višim sudom kazao sve što je znao o nasilnom odvođenju bosansko-hercegovačkih civila, te da ništa nije prećutao zbog eventualnog čuvanja službene tajne.
