Crna Gora u poneđeljak 22. januara dočekaće da jednom cijenjenom intelektualcu, uvaženom i van granica regiona, profesoru FCJK Bobanu Batrićeviću bude suđeno zbog teksta u kojem se samo bavio analizom djelovanja sveštenika Crkve Srbije u Crnoj Gori, odnosno opasnim narativima dvojice vladika – Joanikija Mićovića i Metodija Ostojića, a u čiju se istinitost gotovo svakodnevno uvjeravamo.
Ovaj skandalozni pokušaj gušenja slobode javne riječi u međuvremenu je naišao na brojne rekacije domaće i regionalne javnosti, od peticije podrške koju je potpisalo gotovo 2.000 intelektualca do najave građanskog protesta u poneđeljak, na dan prvog ročišta, ispred Suda za prekršaje u Podgorici.
O tome šta su sve razlozi za ovakav obračun sa kritičarima djelovanja SPC u Crnoj Gori, te u čemu je značaj najavljenog građanskog bunta u znak podrške prof. Batrićeviću, za Portal Analitika govori profesorica FCJK Jelena Šušanj.
Prema njenim riječima, činjenica da su predstavnici klera protiv prof. dr Bobana Batrićevića podnijeli krivičnu prijavu, a tužilaštvo pokrenulo prekršajni postupak jer je citirao izjave klera – dokaz je fašizma.
“U osnovi svih fašističkih tendencija je prije i iznad svega destrukcija istine. Neophodno je razoriti istinu, da bi se mitovi lakše kalemili. Da bi se istina ugušila, preoblikovala i učinila podobnom onima na vlasti – mora se poništiti sloboda misli i sloboda javnoga izražavanja. Zato se već više od tri godine poslenici javne riječi progone i institucionalno i medijski, zato se između ostaloga crnogorskim građanima i građankama spočitava da su glupi”, ocjenjuje Šušanj.
Analitika: Sud za prekršaje nije uvažio apel Crnogorskog PEN centra, 15 NVO i grupe medija da se suđenje Batrićeviću održi u većoj sudnici, a sud je medijima ostavio da odluči ko će biti jedini predstavnik na ročištu. Šta je prema vašem mišljenju u pozadini ovakve odluke suda?
Šušanj: Upravo ovo o čemu sam ranije govorila. Treba “zatvoriti” prostor za istinu, smanjiti mogućnost disperzije fakata u javnome prostoru. Živimo vrijeme u kojem mediji oblikuju percepciju stvarnosti i sve više postajemo odraz Vučićeve Srbije.
Naravno da medijska “istina” odgovara nečijim interesima, a ne realnom stanju jer je vlasnička struktura većine medija, zamislite iznenađenja, baš u Vučićevoj Srbiji. Dakle, okupirani smo medijski, a i institucionalno. Svakog dana sve više i sve dublje.
Zato sudu i postupajućem sudiji ne odgovara da mediji budu prisutni. Ali nije baš sudija mogao zabraniti izvještavanje pa ga je sveo na jedan medij.
Analitika: Zbog svega pomenutog, najavljen je skup podrške profesoru Batrićeviću, koji građani spontano organizuju 22. januara na dan prvog ročišta. Koliko znači ovakav vid građanskog otpora danas i ovdje?
Šušanj: Ova podrška znači mnogo, ne samo za kolegu Batrićevića već za opšte stanje društva, za svakog slobodomislećeg građanina. Istorija nas uči da se zla u svijetu ne dešavaju zbog neposlušnosti, već upravo zbog poslušnosti građana.
Ako prećutite zlostavljanje – ono će se nastaviti i pojačati. Kao što će oni koji su sproveli genocid jednom, ako im se to prećuti ili zaboravi, taj genocid ponoviti, ili makar nastojati ponoviti. Stoga se mora početi od ovakvih stvari.
Danas je sloboda mišljenja i govora ugrožena, istina je cenzurisana, i ako to prećutimo, klerikalne vlasti će nastaviti da je guše, dok na kraju više i ne budemo svjesni da slobode nema, i da živimo u Putinovoj guberniji.
Analitika: U kontekstu opšte klerikalizacije društva, može li se naslutiti u čiju korist će sud odlučiti, s obzirom na to da su već na djelu pokazali kako nijesu nepristrasni kad je riječ o ovom slučaju?
Šušanj: Dajmo i Sudu pravo na prezumpciju nevinosti. Ipak, ukazaću na slučaj oko romana Despa, kad su Adnan Čirgić i Aleksandar Radoman tužili, tada u CRPS uveliko ugašenu ali ipak funkcionalnu, izdavačku kuću Svetigora zbog krađe autorskih prava i na kraju nakon višegodišnjega suđenja, pri kojem je sud žmurio na sve evidentne dokaze, bili dužni da plate gotovo 50.000 eura jer se njihov advokat iz dokazanih medicinskih razloga nije pojavio na suđenju pa je sudija odbacio slučaj.
Ono čega se treba plašiti je da će sud u svakom ovakvom slučaju gledati da pronađe kakvu proceduralnu nit na koju će se u nedostatku realnih dokaza pozvati i presuditi u korist predstavnika klerikalijata u Crnoj Gori.
Mislim da ne treba podśećati kako se tužlaštvo odnijelo prema uratku popa Femića koji je preko autorskog teksta zaprijetio svima koji se ne ośećaju Srbima i ne žele da žive u tvorevini koja po svojoj supstanci predstavlja Republiku Srpsku II.
Analitika: Svjedoci smo da tridesetoavgustovska vlast vodi hajku protiv FCJK kontinuirano, što je dalo i vjetar u leđa brojnim “expertima” i plaćenicima srpskog sveta da napadaju i blate profesore i Fakultet. Šta se onda sve može očekivati nakon suđenja Batrićeviću, ako znamo da meta nije samo on već i kompletan kadar FCJK, ali i svi slobodnomisleći intelektualci, građanski aktivisti i nezavisni mediji u Crnoj Gori?
Šušanj: Ne može se očekivati da će poslije suđenja kolegi Batrićeviću, ma kakav ishod imalo, progon slobodnomislećih građana prestati. Lov na pojedince će se nastaviti, a potom će se preći i na nepodobne institucije. Prvi je naravno FCJK, kao inkubator slobodnoga mišljenja i društvene proaktivnosti u Crnoj Gori.
Metodi su različiti i nijesu naročito kreativni, svi su već identifikovani i sprovođeni od represivnih režima, i današnjih i onih u ranijim periodima. Osim institucionalnoga progona zbog javno izrečene riječi, vrši se i medijski progon i zastrašivanje, kao kad recimo popovi pišu na zloglasnome portalu In4S, ideološkome projektu rektora državnoga univerziteta, da je Crna Gora mala Ukrajina ili kad u pamfletima koji pršte od mizoginije i naci-šovinizma povezuju crnogorski jezik s ubijenim nerođenim bebama.
To pozivanje na nasilje i povezivanje crnogorske jezičke baštine s nečijim krvavim pirom, to izmišljanje bolesnih mitova zarad zastrašivanja, ta śeča slobodne misli – to je fašizam, a mi u njega tonemo kao u živo blato. Zato je spontano buđenje građana povodom suđenja profesoru Batrićeviću možda i prvi simptom ozdravljenja crnogorskoga društva.
Komentari ()
