Naime, Savjet je stava da bi one trebalo da imaju pravo da rade do navršene 66. godine, a ne 64. kako je to definisano odredbom Zakona.
Stoga, Savjet je podnio Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu saglasnosti Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju sa Ustavom i potpisanim međunarodnim ugovorima.
Konkretno, Sudski savjet spori član 17, stav 1 i 2 Zakona. Pomenuti član propisuje da osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kad navrši 66 godina života (muškarac), odnosno 64 godine života (žena) i najmanje 15 godina staža osiguranja.
U stavu dva se navodi da osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kad navrši 40 godina staža osiguranja i 61 godinu života.
Predlog za ovu incijativu podnijeli su predsjednici sudova.
Iz Savjeta navode da navedena odredba nije u saglasnosti sa tri člana Ustava, ali ni sa članom 14 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda te članom 1 Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.
U konkretnom, Savjet smatra da se spornim članom Zakona vrši diskriminacija sudija po različitim osnovama kako sudija između sebe, s obzirom na pol, tako i diskriminacija sudija u odnosu na druge javne funkcionere, ali i u odnosu na druge državne službenike i namještenike.
“Naime, odredbom čl. 8, st. 1 Ustava Crne Gore zabranjena je svaka neposredna ili posredna diskriminacija po bilo kom osnovu, dok je odredbom čl. 17, st. 2 Ustava određeno da se prava i slobode ostvaruju na osnovu Ustava i potvrđenih međunarodnih sporazuma, te da su svi pred zakonom jednaki, bez obzira na bilo kakvu posebnost ili lično svojstvo. Takođe, odredbom čl. 18 Ustava je određeno da država jemči ravnopravnost žene i muškarca i razvija politiku jednakih mogućnosti”, navodi se u predlogu Savjeta.
Kako se dodaje, članom 14 Evropske konvencije za zaštiu ljudskih prava i osnovnih sloboda određeno je da se uživanje prava i sloboda osigurava bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.
Iz Savjeta se pozivaju i na Protkol 12 čl.1 uz Evropsku konvenciju, u kojem se navodi da uživanje svakog prava koje zakon predviđa mora se obezbijediti bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što je pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovjest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nekom nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
Kako se dodaje u istom članu, javne vlasti ne smiju ni prema kome vršiti diskriminaciju po pomenutim osnovima.
“Međutim, primjena citirane zakonske odredbe člana 17, st. 1 i 2 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, vodila bi povredi navedenih ustavnih određenja, te povredi Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, što bi u konačnom imalo za posljedicu direktnu diskriminaciju sudija po različitim osnovima”, zaključuju u Savjetu.
