Sve moje kritike upućene javnim ustanovama kulture mog Kotora usmjerene su iz razloga što kada se pozivaju na kulturno-istorijsku baštinu grada u prezentacijama se ne koriste kako bokeške tako primjećujem ni riječi crnogorskog jezika.
Često ćemo pročitati “print”, umjesto štampa, dok ćemo se pozivat na štamparstvo kako Kotora tako i Crne Gore, na Andriju Paltašića prvog štampara ovih prostora ili na inkunabule, pa na Oktoih đe možemo i u medijima pročitati "reprint", pritom zanemarujuću svoj govor i svoj jezik.
8Smatram da je govor vrlo važna karika kulture i mora svakodnevno biti njegovan kao vječita spona običaja, zanata, gastronomije, rukotvorina.
Pozivaćemo se na vez Dobrotske čipke zaboravljajući da se vez generacijski govorio #rekam, ili na Dobrotsku ili Perašku tortu kao dio nematerijalne baštine, zaboravljajući da se recept kaže #rićeta, spremanje tj. kuvanje #parićanje, a kuhinja #kužina a sve aktivnosti vezane za kužinu (pečenje, kuvanje) da se kažu #kužinavanje (#kužinanje ) ili, na primjer, prženje #priganje.
Vrlo često svojom suštinom mnoge bokeške riječi jednorječju odražavaju stanja ili pojave koje je ponekad potrebno višeriječjem objasniti ili dočarati.
Jedan od primjera je #fjaka ili #fjakav sam, koje u zavisnosti od upotrebe označava stanje duha, raspoloženje ili u krajnjem malaksalost, ravnodušnost, a ponekad označava i zdravstveno stanje. No međutim ne označava apriori i vrstu bolesti kao što u današnjem govoru ljudi često upotrebljavaju ‘depresivan sam’, iako je depresija bolest ali se vrlo često koristi kao slika trenutnog raspoloženja.
Primjera radi, u bokeškom govoru se može čuti i izraz #deboleca što na neki način odslikava zdravstveno stanje u smislu iscrpljenosti, malaksalosti ali nije bolest. I nebrojeno je primjera i za prirodne pojave #nevera - nevrijeme, #delumbija, takođe nevrijeme sa obilnim kišnim padavinama.
#Šijun kao snažan nalet vjetra ne nužno praćen kišnim ili drugim padavinama.
Njegovanje jezičkih razlika trebaju biti tačke spajanja a ne razdvajanja, nerazumijevanja
Kao neko ko govori i nastoji očuvati taj naš lijepi govor, za koga smatram da je kulturološko nasljeđe cijele nam države Crne Gore, navešću jedan primjer.
Danas je u cijeloj Crnoj Gori odomaćena riječ #fešta. Etimološki će se sigurno naći dublji korijen od samog Kotora i Boke Kotorske, a vjerujem da se odomaćila u cijeloj Crnoj Gori, upravo iz Boke Kotorske.
Iz čiste ljubavi prema svom govoru u cilju očuvanja, prije šest godina pokrenuo sam, da kažem žargonski, “priču” o očuvanju tog govora uz pomoć prijatelja iz Arizone, Bokelja, iseljenika pok. Zvonka Grgurevića koga zaista želim ovom prilikom da pomenem iako za života kao altruista on nije želio da ga pominjem, i pokrenuo štampanje majica sa bokeškim izrazima uz njegovu finansijsku pomoć.
U današnjem brzom tempu života sa sve manje korištenja knjiga smatrao sam da jedino vizualno na svakodnevnom odjevnom predmetu mogu najbržeskrenuti pažnju za potrebim očuvanjem našeg govora, a istovremeno zaintrigirat i one koji ne znaju da ih radoznalost navede ili, kako po kotorski kažemo #natanća, da istraže o čemu se radi i što u stvari piše na majama.
Naglašavam njegovo ime, pa nek bude i malo sjećanje na njega, jer kao rođeni Škaljar, Kotoranin kad god bi na Facebook grupi koju sam vodio, a imala je mnogo članova Kotorana koji žive u Kotor a isto tako i onih koje je život odveo na mnoge meridijane svijeta trbuhom za kruhom, kao altruista uvijek mi se javljao na koji način može pomoći kao Kotoranin kada bi u grupi pokretali humanitarne akcije za liječenje djece ili eventualno famelja ovog kraja. (Evo još jedne lijepe naše riječi - famelja, danas zamijenjena ili sa porodica ili sa familija).
Govor je važna karika kulture i mora svakodnevno biti njegovan kao vječita spona običaja, zanata, gastronomije, rukotvorina...
Moja ideja sa majicama je izazvala lavinu pozitivnih komentara Kotorana što nije ostalo nezapaženo kako od lokalnih medija tako i od crnogorskih u tom momentu najgledanijih.
I danas ćete čuti da je kapetan #barba, upravitelj stroja #kapo, vođa palube #noštromo. Djelovi broda i brodske opreme takođe, pa ćete čuti da je brodski konop #lancana, brodsko spremište hrane #gambuža, brodsko spremište tereta #štiva, što je izvedenica iz #štivat ili #poštivat a znači složiti ili posložiti teret. Ili npr. #viraj -podiži, #molaj - odpusti tj. spuštaj prilokom manipulacije brodskim dizalicama, koje se i danas među pomorcima zove #derić.
Svaki dijalekt je bogatstvo jezika koga treba njegovati svakodnevnim korištenjem.
Ne želeći da upadnem u zamku ili kako bi u Kotor rekli #trapulu (mišolovku), govoreći i o nerazumijevanju među stanovništvom jer migracije i jezička miješanja su normalna kretanja, ali smatram da njegovanje jezičkih razlika trebaju biti tačke spajanja a ne razdvajanja, nerazumijevanja. A to je vrlo čest slučaj pogotovo svakodnevicom, odlaskom u #butigu, odnosno prodavnicu ili #komestibile, đe dolazi do nerazumijevanja sa uposlenicima iz okruženja jer Kotorani skoro svu #verduru (povrće) nazivaju drugačije.
A evo nekoliko primjera:
#petrusin - peršun
#pamidora - paradajz
#fažola - pasulj
#zelje - kupus
#balancana - patlidžan
#loćika - zelena salata, puterica
#čipula ili #kapula - crni luk,
kao što paradajz pire (dvostruki koncentrat) koji se koristi u kuvanju zovu #konzerva.
Inspirišući grupu prijatelja, na čelu sa Rozalijom Hrobaš pokrenuta je Facebook grupa “Bokeški izrazi” iz čiste želje da očuvamo naš govor, kao što ja svoj instagram profil @dondojovo isključivo vodim kao neki tip bloga u cilju očuvanja i popularizaciji bokeških izraza na mreži vrlo popularnoj kod mlađih generacija.
Žao mi je, ali nijesam primjetio da se neko bavi, recimo, podgoričkim govorom ili karakterističnim izrazima sa sjevera Crne Gore, ili krajnjeg juga Ulcinja.
Po mom mišljenju i time bi trebalo mediji da se bave kao dijelom sveopšte kulture Crne Gore.
Njegujmo svoje dijalekte kao važne tačke spajanja, a ne razdvajanja naših jezičkih razumijevanja, razumijevanja običaja ili #užanci, i naših različitih pravila tj. #regula.
To bi bila na kraju moja poruka, uz nadu da će se više posvetiti pažnje očuvanju i njegovanju bokeškog dijalekta.
Imam potrebu da pomenem i rijetke pojedince koji na najbolji mogući način njeguju bokeški govor, Dubravku Jovanović sa svojim zbirkama pjesama, na čije stihove su mnoge komponovane, bez kojih nema naših fešti, te šjor Maša
Čekića sa njegovim knjigama bokeških pjatanci o bokeškoj gastronomiji, pa turističku vodičkinju Dolores Fabijan koja kao česta gošća mnogih danas vrlo popularnih ‘jutubera’ ističe i priča naš lijepi kotorski govor.
I mnogi retci bi mogli biti ispisani o ljudima starije generacije, koji su se tokom cijelih profesionalnih karijera posvetili bokeškom govoru, običajima #užancama, kako bi mi Kotorani rekli.
Ni njihovo nasljeđe ne smijemo dozvoliti da bude prepušteno zaboravu.
(Autor je građanski aktivista iz Kotora, na društvenim mrežama poznat i kao Dondo Jovo)
