“Analiza” BIRN je, zapravo, jedna vrlo korisna stvar.
Kako bismo, inače, znali što nam i kako misle umreženi “novinari” i “koncerni” i njihove regionalne ispostave?
Pomalo mi je žao Tima Džudu, čuvenog, bar na našim prostorima, novinara uglednog londonskog “Ekonomista” – čovjek tvrdi da nije imao pojma ni o istraživanju, niti o njegovom sadržaju. Nije to opravdanje, naravno. Ali, odmah sam mu povjerovao. A i da nisam, na isto mu dođe.
Bez obzira na to, svoje sam prve reakcije na skandalozno “istraživanje” poslao upravo njemu, kao predsjedniku Upravnog odbora (“borda”) BIRN. Nije čudo što Tim nije bio oduševljen. Još je i u Ukrajini, na teškom i opasnom zadatku izvještavanja o ruskoj zločinačkoj agresiji.
Svi su čuli za tvoje primjedbe, piše mi.
Zato sam našu prepisku ovoga puta brzo okončao: Čuvaj se ukrajinskih “ekstremista”, poslao sam mu. “Ako te Rusi budu bombardovali, tvoje kolege ovdje će to lako opravdati – ti si tamo okružen opasnim Ukrajincima, a oni ovdje opasnim Crnogorcima!”
Ironija kao posljednje sredstvo da se ne prekine razgovor zauvijek. Agresivni Crnogorci, koji se brinu o tamo nekim drugim “ekstremnim” Crnogorkama i Crnogorcima …
A problem nije jednostavan. Crnogorska su pitanja i situacije na začelju prioriteta svih koji se bave Balkanom. Mnogi od njih – naših prijatelja i partnera, diplomata i ljudi iz nevladinog sektora, predstavnika medijske zajednice – su koncentrisani u Beogradu, ili im je tamo regionalno sjedište.
Negativni narativi i predubjeđenja o “tima tamo dole” (tj. o nama ovamo “dolje”) su gotovo kao loša navika – podrazumijevaju se i ne shvataju dramatično. “To mu dođe kao dobar dan”, kaže se.
“Crna Gora se otcijepila” – koliko sam samo puta čuo taj izraz i na stranim jezicima. A mnoge ambasade su i dalje “za Srbiju i Crnu Goru” – a ne za Srbiju i za Crnu Goru. I tako dalje.
U zaista impresivnoj dugačkoj listi sponzora i donatora BIRN (evropske misije, evropske ambasade, najznačajnije evropske fondacije i američke fondacije i organizacije), može se naći i Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije.
Ne čude ni prve reakcije odgovornih u BIRN. Tj. njihovo odsustvo. “Upravljanje štetom”, u njihovoj interpretaciji, je podrazumijevalo da se odmah uklone imena autora “analize”. Time menadžment i oni koji upravljaju BIRN-om šalju poruku – da su autori ugroženi?! Pa da im se ime ne pominje. Da se sačuvaju u tajnosti!
Zato su oni koji su apsolutno neutemeljeno i sasvim namjerno žigosani kao desničarski nacionalisti i ekstremisti u Crnoj Gori uredno u tabelama! Ostaće tamo dok se ne obavi “eksterna” odnosno “nezavisna” analiza kako se došlo do takvih rezultata. Koga briga, zar ne?
Oni koji su upozorili na razliku u engleskoj verziji te objave u odnosu na onu koja je napisana na jednom od naših jezika spadaju u lokalna smetala i zanovijetala. Urednici i menadžeri BIRN su, možda, navikli da niko ne obraća pažnju na te “detalje”. A i Crnogorci su površni, naivni i impulsivni – pa neće primijetiti te “finese”. Za to kolegama u BIRN nisu potrebna istraživanja. Čudo su percepcije!
Što nas dovodi na kraj ovog spiska. To jest na njegovo dno– i figurativno i bez figure.
Saučesnici BIRN iz koncerna “Vijesti” su, pretpostavljam, nenavikli da njihovo prosipanje bude tako jasno i bjelodano.
Njihova je novinarka/“novinarka” lice, kako danas čitamo, iz zaštićenih komunikacija pripadnika mafijaških struktura u Crnoj Gori. Njen se lik izdvaja u video zapisu nacionalističkog i ksenofobnog i šovinističkog orgijanja sa jednom od ekstremističkih grupa (“kukaju bule” i ostale odvratnosti). Njen je “novinarski” angažman i prije toga bio vezan za pripadnike organizovanih kriminalnih grupa. Divne li kombinacije!
Njen je šef, jedan od suvlasnika Koncerna, ipak, našao za shodno da još jednom, gotovo ritualno, nabroji sve crnogorske “ekstremiste” i “nacionaliste” i da pokuša, opet, da opogani i poruke protesta “Ima nas”. Zamjena teza u svojoj najružnijoj formi. I svojevrsno objašnjenje što, zapravo, Koncern i njegova slavna pera rade svih ovih godina: vode hajku na crnogorski građanski otpor opštoj fašizaciji crnogorskog društva i nacionalističkom nasrtaju na Crnu Goru. I vrše zamjenu teza. Uz najprizemnije uvrede i psovke prema onima koji su na njihovoj listi za odstrijel.
Siguran sam da u BIRN-u – kada bismo uspjeli da dođemo do nekog iz te regionalne istraživačke strukture – taj tekst “novinara” iz “Vijesti” nisu čitali. A i zašto bi? Zamjena teza, što je najlapidarnija definicija onoga što su istraživači BIRN uspjeli da “istraže”, apologetikom iz “Vijesti” je – dovedena do kraja.
Zato su, u toj iskrivljenoj i lažnoj projekciji crnogorske zbilje, učesnici protesta “Ima nas” zapravo nacionalistički korumpirani ekstremisti i (pobogu!) fašisti koji, za sada, prozivaju i prijete tehničkom premijeru, inače pulenu Koncerna, nedužnoj pomenutoj “novinarki” i njenim kolegama iz crnogorskog ogranka BIRN, pa i – samom BIRN-u!
Pa, kao u čuvenoj izreci koja se odnosi na naciste, ako ćutite na proteste i kritike ove prljave rabote, poručuje suvlasnik Koncerna, ti će crnogorski ekstremisti doći, jednog dana, i po vas! A neće biti “Vijesti” da vas brane od tih imaginarnih crnogorskih nasilnih ekstremista!
Kakva sramotna pogana rabota!
Zato je projekat BIRN koristan, bez obzira na stvarne motive i razloge njegovog sadržaja. Spisak izmišljenih nacionalista i ektremista je podmukli udarac, ali i bolna opomena što nam se dešava i kuda sve ovo može voditi.
A Crnogorci često shvate o čemu se radi – tek kad ih dobro odalamite po glavi!
