Predstava "Švejk" u režiji crnogorskog reditelja Veljka Mićunović, u izvođenju ansambla Beogradskog dramskog pozorišta, odigrana je sinoć na sceni između crkava, u okviru dramskog programa Budva Grad teatra.
Predstava je nastala prema satiričnom romanu „Doživljaji dobrog vojnika Švejka u svjetskom ratu” Jaroslava Hašeka u dramatizaciji Kate Đarmati i Slobodana Obradovića.
U predstavi igraju: Ozren Grabarić, Miloš Lazarov, Milutin Milošević, Milutin Dapčević, Vanja Nenadić/Nataša Marković, Dunja Stojanović, Iva Ilinčić, Ivana Nikolić i Ivana Vukmirović.
"Švejk", kako su naveli iz Grada teatra, donosi na scenu duhovit i satiričan prikaz poznatog literarnog junaka, vojnika Švejka, koji kroz jednostavno, naivno ponašanje razotkriva apsurde i licemjerje vojnog sistema.
“Osim što je više puta tokom večeri uspjela da nasmije budvansku publiku, predstava “Švejk” pokreće i važne teme o ljudskoj prirodi, besmislu rata i moći “malih” ljudi u velikim događajima. Režija uspješno balansira između komedije i kritike, dok glumci oživljavaju likove s takvom uvjerljivošću da publika biva uvučena u njihove priče od samog početka pa sve do završetka predstave”, kazali su iz PR službe festivala.
Ističu da je i nestanak struje na kraju predstave dodao neplaniranu, ali savršeno simboličnu tačku na već upečatljivu izvedbu ansambla BDP-a. Taj neočekivani momenat dodatno je, kažu, povezao publiku i glumce u zajedničkom iskustvu, naglašavajući haotičnost i nepredvidljivost svijeta u kojem živimo.
Glumac Ozren Grabarić, nakon igranja, je izjavio da je svaka uloga jedan proživljeni život, drugačiji od njegovog i uvijek mu je uzbudljivo to prolaziti.
“Ova uloga je bila specifična jer je humor u pitanju, komika, ali upravo zato je važno da Švejk ne bude samo budala ili idiot, već da mu se nađe jedna doza emocije i pravog proživljavanja svijeta u kojem živi. Cilj je bio da ne ode samo u geg, da ne ode samo u komično, jer kod Hašeka je nizanje gegova dominantno, pa to može povući”, istakao je Grabarić.
Grabarić je jedan od rijetkih glumaca koji je igrao na gotovo svim scenama festivala Grad teatar, a kazao je da mu je drago što je čest gost festivala.
Nestanak struje na kraju predstave, Grabarić objašnjava kao magiju.
„Magija - to je teatar. Teatar je čudo, umjetnost koja je neobjašnjiva. Mi stalno pokušavamo sve shvatiti, ali ima prostora koje naš mozak ne može da procesuira, da shvati, da dosegne te visine. Zato se moramo samo prepustiti čudu”, zaključio je on.
Glumac Miloš Lazarov je kazao da, iako izgleda teško igrati ovu predstavu, to nije bio slučaj.
“Bilo je zahtjevno, ali ne i komplikovano, jer su nas odlično vodili Veljko (Mićunović) i Nevena (Glušica), koja je radila muziku. Mi smo se prepustili njima, radili ono što su nam rekli i vjerovali im, tako da je zapravo bilo zabavno raditi na ovome. Mislim da je poruka ove predstave i ovog teksta vrlo jasna i svevremena – to je antiratna satira koja, nažalost, ostaje aktuelna u svakom dobu”, objasnio je Lazarev.
