U trenutku nesreće bio je u sobi, u stanu koji se nalazi nedaleko od mjesta nesreće.
„Čuo sam snažno kočenje, mislio sam da je voz. Zatim zvuk udarca, tupog udarca. Stresao sam se i pogledao van, vidio sam dim i ljude kako pozivaju u pomoć. Odmah sam krenuo vani, dok sam dolazio do autobusa, vriskovi su se pretvorili u mrtvačku tišinu od koje se ledila krv“, rekao je Leonardo.
Kaže da je htio pomoći, ali su ga spriječili prijatelj i policajka jer je autobus još bio u plamenu i postojala je opasnost od eksplozije.
„Ostao sam tamo do dolaska pomoći, koja je stigla nakon dvadesetak minuta”, rekao je Leonardo.