Radmila Božović je rođena 19. jula 1988. godine. Završila je osnovne studije na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju u klasi Branimira Popovića. Međutim, amaterski se bavila glumom još prije studija i sa raznim trupama osvajala nagrade po domaćim i inostranim festivalima.
Završila je i nižu muzičku školu „Vasa Pavić“ u Podgorici. Svirala je klavir i tako je muzika još od malih nogu oblikovala njen život.
Predstave u kojima trenutno igra su: „Lukrecija iliti Ždero“ u produkciji Gradskog pozorišta iz Podgorice, „Jaja“ Crnogorskog narodnog pozorišta, „Je li to car go“, premijerno izvedenu ljetos na dva dječija festivala – TIBA u Beogradu i Festivalu pozorišta za djecu na Kotor Artu, a nastala kao koprodukcija pozorišta „Boško Buha“ iz Beograda i Kotorskog festivala pozorista za djecu.
Već večeras možete je pogledati u novoj, izueztnoj dječijoj predstavi „Guliver“, prvoj koja je u potpunosti rađena u produkcija festivala Kotor Art.

Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Mnogo toga. Nedostaje mi djetinja bezbrižnost, zaljubljivanje deset puta na dan, igranje lastike sa drugaricama dok ne padne mrak i još mnogo toga.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Valjda to što mogu da ostanem do kasno. Šalim se. Pa, valjda ta cjelokupna spoznaja svijeta i života uopšte.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Mislim da to mjesto sa svim pravom zasluzuje - slikanje. Uvijek sam voljela da slikam i mislim, da sam se malo više posvetila tome, bila bih čuvena slikarka Radmila Božović.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Pretjerana upornost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost i čojstvo.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografiju i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Mislim da bi ta zavrzlama od biografije teško mogla biti određena nekim imenom. Možda bih je nazvala „Ništa i svašta“ ili tako nekako (da ne pretjerujem sad sa kreativnim nazivima), a ubijeđena sam da niko od glumaca to ne bi poželio da igra...
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Za moj opis, pet riječi je krajnje suvišno. Dovoljna je samo jedna – Radmila. ;-)
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Pa, ja sam gambor u maslinovom ulju sa barenim krompirom i povrćem!
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- E, to je zaista posebno pitanje za mene. Pošto ja svakako živim u ubjeđenju da ih imam nekoliko, ali da mi se još uvijek nisu „aktivirale“. Ona o kojoj često razmišljam je - telekineza.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ja svoje dane nikome ne dajem.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Trudim se da ne radim ništa.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Nikad nisam mogla da se odlučim za najmiliju pjesmu/knjigu/film. Ona koju najviše slušam ovih dana je „Lotus Flower“ grupe „Radiohead“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Knjiga od Dina Bucatija „Prodavnica tajni“.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Berlin. I to odmah!
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Automobil.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nikome ne pričam sve. Vrlo sam sebična kada su u pitanju moje tajne.
Čemu se uvijek obradujete?
- Čokoladi.
Da li za nečim žalite?
- Za sada - ne.
Bez čega ne možete?
- Bez čokolade ne bih mogla da živim.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Izvinila sam se komšijama za glasno govorenje.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Ne bih je ja maltretirala. Proćaskala bih sa njom, i to je to.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Glupo je reći da mi je do sada sve „glatko“ prošlo. Ja sam jedan od onih ljudi što se trude da teške, neprijatne i ružne stvari zaboravi.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Mislim da bih svaki dan bila u nekom drugom gradu i pričala sa što više ljudi.
Kako biste voljeli da umrete?
- Sama, u nekoj šumi, uz zvuke prirode i neumorni cvrkut ptica.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Otišla sam na jedan dobar 'after'. Vidimo se tamo.“
Priredila: A.POPOVIĆ