Sada već ozloglašeni australijski internet aktivista Džulijan Asanž je 2006. godine osnovao Vikiliks sa namjerom da - kako je rekao - podstakne radikalne promjene u ponašanju režima jer oni, po svojoj prirodi, teže da nikada ne budu smijenjeni. Opisujući sam sebe kao cinika, Asanž u svom blogu navodi da curenje informacija naročito pogađa one organizacije koje teže tajnosti i čini ih posebno ranjivim pred oponentima.
Veliki lom: Australijanac je uspio u svojim namjerama. Nakon što je Vikiliaks 28. novembra ove godine objavio 250.000 američkih diplomatskih depeša koje su bile označene kao 'povjerljive', svjetska diplomatija bi se, kako navode mediji, mogla suočiti sa ozbiljnom krizom. To se prije svega odnosi na administraciju američkog predsjednika Baraka Obame.
Asanž se trenutno nalazi u zatvoru u Londonu pod sumnjom da je u avgustu u Šveskoj silovao dvije žene. Optužbe su ekspresno podignnute nakon što su objavljene famozne depeše i većina analitičara ukazuje da Interpolova potjernica jeste američki odgovor na objavljivanje povjerljivih dokumenata.
U međuvremenu, sud u Londonu je odbio zahtjeve Asanžovih advokata za kauciju. Vikiliks je bio prinuđen da mijenja internet domen jer je postojeći ukinut pod političkim pritiskom, a priliv donacija prekinut. Grupa hakera pod nazivom Anonymous je odlučila da obaranjem vebsajtova organizacija koje ometaju rad Vikileaksa, a među kojima su švedsko tužilaštvo, švedska finansijska služba i kompanija Mastercard, pokažu svoj protest i pruže podršku Asanžovoj organizaciji.
Optužbe iz Vašingtona: Američki Stejt depatment je od Asanža tražio da vrati ukradena dokumenta, što je on odbio da učini. Sada Sjedinjene Države pokušavaju da pronađu pravni osnov za krivično gonjenje Džulijana Asanža povodom afere sa depešama, iako se to kosi sa čuvenim Prvim amandmanom Ustava SAD koji štiti slobodu izražavanja i medija.Rješenje se pokušava pronaći u Aktu o špijunaži po kome nije zakonito posjedovati i neovlašćeno objavljivati povjerljive informacije koje su u vezi sa nacionalnom bezbjednošću i kojima bi se mogle ugroziti SAD. Iz Wikileaksa, pak, to komentarišu kao napad na slobodu medija i ne pokazuju spremnost da prekinu sa objavljivanjem škakljivih dokumenata.
Asanž je govorio i o mogućnosti traženja azila u Švajcarskoj, a po anketi švajcarske televizije TSR, tu ideju podržalo je 57 odsto Švajcaraca.
Podrška Asanžu iz Australije: Australijski ministar spoljnih poslova, Kevin Rad, kazao je da će Asanžova domovina pružiti podršku svom državljaninu i istakao da bi se trebalo pozabaviti problemom dostupnosti informacija do kojih je Asanž došao, što, prema riječima australijskog ministra, nikako ne može biti smatrano Asanžovom ličnom krivicom niti odgovornošću. Naime, tvrdi on, problem treba tražiti u činjenici da te informacije nisu bile dovoljno dobro zaštićene. Vikiliks je, dakle, odgovoran samo u dijelu koji se tiče njihovog širenja.
Pored 'junačkog' predloga savjetnika kanadskog premijera da Asanža treba ubiti, osnivač Vikiliksa se i kasnije suočio sa nekoliko prijetnji ubistvom. Britanski Gardian je pisao o krvožednoj retorici koja dolazi iz usta uglednih ličnosti poput čuvenog lingviste i političkog aktiviste Noama Čomskog po čijem mišljenju Asanža treba 'neutralisati'. Gardian analizira moguće opcije za nastavak priče o Džulijanu Asanžu koje uključuju izručenje Švedskoj ili SAD - što je, zbog sporazuma o izručenju izmedju ove dvije zemlje nužno povezano - pa čak i njegovoj rodnoj Australiji, jer svaka od ovih zemalja pokušava u zakonu pronaći stavku koja bi mogla dovesti u pitanje zakonitost Asanžovog objavljivanja tajnih diplomatskih izvještaja.
Pitanje slobode i ograničenja slobode: Između podrške i napada, priča o izručenju, traženju azila ili bjekstvu, veliko je pitanje kakav će biti nastavak vjerovatno jedne od najvećih svjetskih afera ikada – priče o životu Džulijana Asanža, Wikileaksu, svjetskoj diplomatiji i slobodi medija.
Priča Džulijana Asanža baca sumnju na postojanost neprestanog zagovaranja demokratije i slobode govora od strane Zapada. Neki novinari postavljaju pitanje da li je Asanžova krivica za širenje povjerljivih informacija imalo manja od njihove. U vrijeme kada se izvori informacija nalaze maltene svuda, svi bi se mogli smatrati umiješanima u ono što američki pravnici pokušavaju podvesti pod špijunažu.
Mira GREBOVIĆ
