Drevni prostori koji istrajavaju milenijumima, kao što je Kotor, zatiču nas kao čudesni prizori u kojima tražimo ishodište i razloge našeg trajanja; civilizacijski i kulturni kontinuitet.
Samo porijeklo često ostaje skriveno u tami slojevite prošlosti, ali ono što vrednujemo jeste postojanje koje nam pruža mogućnost spoznaje - nas u njemu i njega u našem biću.
Odavno je grad Kotor (Decaderon, Decaterum) navršio dva milenijuma. Stoga je u njemu traganje za dalekim vremenima i njihovim sadržajima umjetnost prikupljanja, a nikako dijeljenja i rasipanja. Na prostorima kotorske trouglaste urbanističke matrice nema pravolinijskih putanja.
Okovan bedemima izmiče monotoniji i predvidljivosti početka i kraja. Racionalnost unutrašnje urbane dispozicije počiva, prevashodno, na pragmatičnosti prožimanja prostora - ideji koja se i danas primjenjuje.
Kotor se uvijek prepoznavao u protivurječnostima, dilemama, izazovima - nikada u ravnodušnosti. Fantazmagoričnu i eklektičku duhovnu strukturu grada savladavala je po pravilu njegova kohezija, izazvana ne samo njegovom vanjskom ograničenom formom, već unutrašnjim civilizacijskim i kulturnim ritmom, usmjerenim neprolaznošću mita, njegovim prilagođavanjem životu i vremenu.
2U toj dinamici života naslućuju se i stalni sukobi u borbi za opstanak na uzanim prostorima između kamena i mora.
Svi prostori grada: ulice, pjace, krovovi, zidine, crkve, palate i kuće, upravo su proporcionalni prostorima života; oblikovani po mjeri čovjeka i mjeri njegovog poimanja svijeta.
Njegovi volumeni ni danas se, formalno, nijesu promijenili, a novi sadržaji ogledaju se u želji da se dohvate i spoznaju daleki horizonti. U tome ga ne obuzdavaju njegovi temelji, jer su duboko u mediteranskom moru i prilagođavaju se onome što ga uzvisuje, ali i onome što ga pritiska.
Zato Kotor, uprkos vjekovima i milenijumima, ne postaje ni muzej ni galerija, već inkarnacija prošlosti kroz koju struje vitalni tokovi novih kretanja.
Svoju masku, Kotorani su prilagodili maskenbalu naših dana, a mornarica Bokeljska igra svoje kolo obnavljajući, iz godine u godinu, duh tolerancije i suživota. Koji grad to još ima, kao očiti, redovni ritual?
Oglašavanjem starog sata i akordima zvona različitih konfesija, Kotor i danas potvrđuje svoju posvećenost prastaroj harmoničnosti.
Ponad njegovih krovova, ti zvuci su najljepše melodije koje je stoljećima njegovao i usklađivao. Ti tonovi tolerancije i razumijevanja jedinstvena su molitva za izmučeni ljudski rod u siromaštvu, ratovima i bitkama koji su protutnjali kotorskim obalama i brdima.
Sve je to dio bogatog ljetopisa ovoga grada, ali ono za šta ne prestaje da se bori jesu njegove vazdakadašnje male ljudske radosti: fešte, maškare, fašinade, pjesma klapa i samo njemu podobne navike i običaji.
Mnogi došljaci i posjetioci kojima Kotor otvara svoje kapije često znaju narušiti ljepotu i harmoničnost njegovih spomenika i svetinja. Pornografsko politički grafiti, razbacani otpaci, automobili, motori i bicikli u punoj brzini, a sve češće i stihijska urbanizacija, suštinski strana njegovoj arhitekturi - te neizbježne slike našeg današnjeg života i ponašanja - ugrožavaju urbano nasljeđe Kotora.
Zato se mora stvarati silna pozitivna energija kako bi se nastavilo njegovo osebujno trajanje u vremenu. Njegova odavno navršena dva milenijuma ne smiju se shvatiti kao teret, već kao putokaz u životu.
Njegovi znaci i znamenja oblikovani dušom, znanjem i znojem, zahtijevaju da našem i UNESCO-vom Kotoru udahnemo ljepotu novih vremena.
