Natalija Vukčević dobitnica je nagrade za volonterku godine, koju dodjeljuje Agencija za demokratski prosperitet ZID.
Kako pojašnjava u razgovoru za Portal Analitika, ova nagrada je i svojevrsno priznanje za njen desetogodišnji volonterizam i zalaganje za zajednicu. Pored toga što organizuje različite akcije za pomoć ugroženima, ona se i svakodnevno trudi da u svom okruženju podigne svijest o značaju volonterizma.
Natalija Vukčević živi u Podgorici, studentkinja je Filozofskog fakulteta u Nikšiću, na odsijeku Pedagogija. Ona je i izvršna direktorica NVO „Sunčev kutak“, a angažovana je i u OŠ „Vuk Karadžić“, kao saradnica u socijalnoj inkluziji Roma/kinja i Egipćana/ki.
Za Portal Analitiku govori o značaju priznanja koje joj je dodijeljeno, o tome kako je biti volonterka u današnjem vremenu, te s kojim izazovima se susrijeće tom putu. Sa nama je podijelila i neke nezaboravne trenutke koje je, kao volonterka, doživjela na terenu.
PJESMA S DRUGE STRANE OGRADE
U periodu kada je pandemija koronavirusa bila u jeku i mjere prevencije rigorozne, Natalija je pronalazila način i da djecu obraduje za rođendan, kao animatorka.
„Pošto smo morali držati distancu, djeca su bila u svojim dvorištima a ja sa druge strane ograde, ali zajedno smo pjevali rođendanske pjesme“, objašnjava ona.
U istom ovom periodu obezbijedila je više od 500 paketa donacija ugruženim porodicama. Iako više nijesmo u karantinu, Natalija je nastavila da pomaže i šalje pakete.
Kaže i da se sa porodicama kojima je pomagala srodila, pa je posmatraju kao prijatelja kojem se uvijek mogu obratiti za pomoć.
Iza našpe sagovornice je desetogodišnje iskustvo u volonterizmu, a sve je, kaže, počelo iz ljubavi prema djeci.
„Klinci me znaju kao animatorku Taliju sa Jupitera. Obožavaju moje igre i priče. Kroz igru i ples djeca najlakše stiču nova znanja i vještine, oslobađaju se i otvaraju za nova iskustva i poznanstva“, kaže ona i dodaje da je upravo ljubav prema djeci njen motivator i podstrek da nastavi dalje.
Potreba da pomogne ljudima u svom okruženju, pa makar i malo, javila se, kako kaže, prije deset godina, kada je u kampu Konik u Romskoj školi imala priliku da vidi u kakvim (ne)uslovima borave ta djeca.
I tako je sve krenulo. Ona se trudi, kako ističe, da kad ne može više, ostavi makar pozitivan trag u životima djece, najčešće koristeći svoje animatorske vještine.
SUNČEV KUTAK ZA MALIŠANE
Na sve pomenuto nadovezuje se i njen angažman izvršne direktorice u NVO „Sunčev kutak“, organizaciji koja nastoji da pomogne djeci da stiču nova znanja i vještine, prepoznaju i afirmišu dječju maštu i darovitost, ali i izjednače šanse za učenje i obrazovanje kod djece kojoj su takve mogućnosti umanjene i sl.
Aktivnosti u organizaciji su u posljednje vrijeme smanjenog su intenziteta, s obzirom na novi način života koji nam diktira pandemija, ali to Nataliju ne sprječava da, kako kaže, u iščekivanju novih druženja sa mališanima svakodnevno osmišljava nove načine na koje će im boravak u organizaciji biti zanimljiviji i korisniji.
Naša sagovornica poručuje i da je u volonterizmu pronašla svoj životni poziv. Čini je, kaže, srećnom kad pomaže svojoj zajednici, a dječji osmijeh i zagrljaj su joj, napominje, vredniji od bilo koje nagrade.
Poručuje svima, a naročito mladima, da se uključe i sami pomognu koliko su u mogućnosti jer, kako kaže - naše malo nekome možda znači čitav život.
