Studije rađene na saveznom nivou u SAD tvrde da ovakav slučaj nije rijetkost, odnosno da se 1,4 miliona američkih đaka i srednjoškolaca smatra beskućnicima. Mnogi od njih napuštaju školu, neki se odaju kriminalu, a malobrojni uspijevaju da se upišu na koledž.
Don i njen brat Šejn s ponosom mogu da se ubroje u ovu manjinu, jer su uprkos svim teškoćama završili srednju školu i uz stipendije se upisali na fakultet. U Doninom slučaju ne na bilo koji, već na prestižni Harvard, zahvaljujući odličnim ocjenama.
Njenim drugarima i nastavnicima iz srednje škole Barns Haj u Loundejlu pripada dio zasluga za uspjeh koji je ova hrabra i pametna djevojka postigla. Kada je prepuštena sama sebi, Don je neko vrijeme stanovala kod školskih drugova i spavala na kauču, a zatim ju je u svoj stan primila majka drugarice Šeril Kolton, koja je radila kao domarka u srednjoj školi.
To je značilo da ne mora da mijenja školu, a školska uprava joj je omogućila da u školi i sama dobije posao spremačice sa djelimičnim radnim vremenom. Dolazila je u 6 sati ujutro, dva sata prije početka svojih časova.
U torbi je nosila pastu i četkicu za zube, šampon i gel za tuširanje, jer za održavanje lične higijene bila upućena na školske tuševe i WC - kada za to ugrabi priliku.
