Dado je našao mir u Francuskoj, ali što on kaže „ja nikad nijesam u onom sentimentalnom smislu prodavao Crnu Goru”. A Crna Gora je za njega kao čapur, onaj trn koji te ubode u petu, pa te muči, tako je njega mučila Crna Gora, kazao je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, slikar Rajko Todorović Todor.
Na jučerašnji dan, prije 14 godina umro je jedan od najvećih crnogorskih slikara, Dado Đurić. Crna Gora nije svjesna umjetničkih gabarita Dada Đurića, kaže Todorović, ni proteklo vrijeme nije iskorišteno da se približi Dado, kako kaže, makar Crnoj Gori.
„Njegovo vrijeme u svjetskoj umjetnosti tek dolazi. To je, zaista, veliku umjetnik kroz koga se prožima sva istorija svjetske umjetnosti, oni najbolji i najplemenitiji sokovi od praistorije, renesanse, do najsavremenijih trendova. To je neviđena radna energija, neviđena lucidnost, spoj vrhunskog duhovitog cetinjskog mangupa i francuskog filozofa. To je bio Dado Đurić“, rekao je Todorović.
Od ogromnog djela Dada Đurića, nažalost, podsjeća Todorović, Crna Gora malo ima, i ni tu se, kako kaže, Crnogorci nijesu potrudili.
„Dado je našao mir u Francuskoj, ali što on kaže „ja nikad nijesam u onom sentimentalnom smislu prodavao Crnu Goru“, a Crna Gora je za njega kao čapur, onaj trn koji te ubode u petu, pa te muči, tako je njega mučila Crna Gora. On je kao dijete ostao bez majke, rano, i vidio je užase rata, na Košćelama. Vidio je mrtve konje, vojnike, i kod da je sve rat. Neki kritičari to pripisuju fantastici. To je užas! Dado ima jedno mjesto u svjetskoj umjetnosti, on je nastavak jedne strašne linije… Fašistički napad na Gerniku, to je baskijski sveti grad, i u ranu zoru se desio taj napad u kom je Gernika sravnjena sa zemljom, i Pikaso pravi najveću sliku 20. vijeka, Gerniku, koja je jedno vrijeme bila, dok nije zavladala demokratija u Španiji, otišao Franko, u Ujedinjenim Nacijama. Pravio je crno bijelo, iako je 5.000 skica i slika napravio, crno bijela sugeriše te jezive scene, hladnoću metala, već najavljuje radijaciju, atomsku bombu, zato je ona crno siva bijela, àli je uzeo Gojin fenjer i stavio ga u svoju Gerniku. Posle Pikasove Gernike, dolazi Dado, na čije slike pada svjetlost kao prašina, kao radioaktivna prašina. On zatvara ciklus velikih umjetnika i ciklus svjetlosti“, istakao je Todorović.
Dado Đurić je kao relativno mlad čovjek, podsjeća Todorović, izlagao u svim velikim muzejima i galerijama u Njujorku, Briselu, Parizu, iako on nije nikad radio, kako kaže, na svojoj slavi, naprotiv.
„On za svoga prijatelja Kamija kaže morao je tako završiti, jer je previše radio na slavi, dobio Nobelovu nagradu, kupio brzi auto i poginuo, previše je veli radio na slavi. Da je nevjerovatan tip! On kaže čovjek koji sebe hvali je mizerija, a čovjek koji dok radi misli na druge ljude i trendove je mrtav čovjek, to mrtav čovjek slika“, zaključio je Todorović.
