Tompson, koji u svojim pjesmama veliča ustaštvo, tvrdi da je prevaren.
Očekivao je, kaže, da će razgovor sa novinarom Mihaelom Martensom biti objavljen u formi intervjua, bez analiza i mišljenja autora.
U objavi na Fejsbuku Tompon navodi da je FAZ bio odavno zainteresovan za intervju s njim, a da je pristao nedavno nakon što je njamački Bild Cajtng napao, kako kaže, njega i njegovu pjesmu “Lijepa li si”.
Nezadovoljan objavljenim tekstom u pisanom i internet izdanju FAZ-a, Tompson je najavio da će uskoro objaviti originalnu verziju razgovora sa Martensom na njemačkom i hrvatskom jeziku.
Martens u svom tekstu spominje uvodni ustaški poklič “za dom spremni” u Tomsponovoj pjesmi “Bojna Čavoglave”, primijetivši da on odgovara njemačkom "Zig Hajl”.
"Zato nije čudo to što je kod srpske manjine i preostalih Jevreja u Hrvatskoj 1991. pjesma probudila najgore slutnje, zbog toga što je hrvatska samostalnost bila popraćena ni manje ni više nego ovim zločinačkim pozdravom", naveo je autor.
U razgovoru s Martensom, Tompson negira povezanost pozdrava "za dom - spremni" sa zločinima NDH tokom Drugog svjetskog rata i poziva se na istorijske korijene ovog pozdrava.
On isto tako govori da ljudi ubijeni za vrijeme NDH nisu ubijeni zbog "simbola" nego zbog "bolesnih glava koje su slijedile Sotonske planove".
Ali, prenosi zagrebački Jutarnji list, Martens naslućuje i druge razloge zbog kojih Tompson ustrajava na ovom spornom pozdravu.
"Da na svojim koncertima ustraje na ovom pozdravu djeluje kao tvrdoglavost, ali isto tako može biti povezano i s hladnokrvnom proračunatošću. Jer konstantno kršenje tabua je dio njegovog poslovnog modela", smatra Martens.
Da bi dimenzije Perkovića približio njemačkoj publici, spominje i predvodnika najradikalnijeg krila nacionalističko-populističke Alternative za Njemačku - AfD koji uvijek iznova šokira javnost svojim revizionističko-nacionalističkim ispadima. "Perković je takoreći, pjevajući Bjorn Hocke (njemački političar iz redova AfD)", piše autor.
Tompson u jednom dijelu intervjua, navodi autor, Jevrejsku zajednicu u Njemačkoj indirektno optužuje za napade na njega i zabrane koncerata u ovoj zemlji, te govori o navodnom uticaju ove zajednice na medije.
Autor iz intervjua izdvaja i Perkovićev odgovor na pitanja kako procjenjuje istorijsku ulogu Ante Pavelića.
"To želim zadržati za sebe", glasi odgovor koji autora navodi na povlačenje nekih paralela.
"Kako bi procjenjivali nekog njemačkog umetnika, kojeg prati sijenka desnog ekstremizma, i koji bi ovako odgovorio na pitanje što misli o Hitleru", pita se Martens.
Autor je ukazao i na Perkovićevu tvrdnju da nikad nije pjevao "Jasenovac i Gradiška Stara" i da je snimak koji kruži internetom "vjerovatno djelo srpskih tajnih službi".
"Ako je ovo istina, onda se mora reći da srpska tajna služba raspolaže, i to odavno iz vremena kada se ovaj snimak po prvi put pojavio u javnosti, genijalnim stručnjacima za falsifikovanje tonskih dokumenata. Posebno je nevjerovatna vještina kojom je beogradskim agentima pošlo za rukom da vještački proizvedu Perkovićev glas”, ironičan je autor.
Na kraju razgovora koji je, kako se navodi, obavljen "u ugodnoj atmosferi porodičnog doma u Čavoglavama uz hrvatsko vino i pršut", Martens donosi svoj zaključak o Marku Perkoviću Tompsonu:
"Domaćin je bio pristojan, nenametljiv i ugodan. Neko koga biste poželjeli za susjeda - toliko dugo dok pričate o vremenu i djeci. Ali ne i o istoriji i politici. U tom trenutku se Perković pretvara u Tompsona. Tompson se predstavlja za bezopasnog hrvatskog patriotu, ali on to nije. On ispod svoje bijele majice nosi crnu košulju", zaključuje Martens.
