Na kraju je u toj ulici pronađeno najmanje 20 mrtvih u civilu, žrtava ratnih zločina ruskih snaga. Uglavnom su upucani i ostavljeni na putu nedjeljama da se raspadnu, a snimci koje su prenijeli AFP i drugi mediji izazvali su gnijev i nove sankcije Rusiji i povećanu pomoć Ukrajini.
O ovim ubistvima ima daleko više pitanja nego odgovora, ali se vidi obirs slike istražitelja koji otvaraju istragu i očevidaca koji svjedoče o strahotama koje su se dogodile u Jablunskoj ulici (Ulica jabuka).
Ukrajinski tužioci saopštili su u četvrtak da istražuju deset ruskih vojnika za moguće ratne zločine u Buči, precizirajući da su osumnjičeni optuženi da su civile držali kao taoce i mučili ih, kako bi od njih izvukli informacije.
Ovo su priče ubijenih.
Rafal
"Išli smo zajedno, ja sam se vratio sam", rekao je Aleksandar Smagliuk, 21, prisjećajući se 6. marta tog jutra.
Ruski tenkovi su u Buči više od nedjelju dana. Ukrajinska kontraofanziva pokrenuta prije nekoliko dana nije bila uspješna i agresor je počeo da steže obruč oko ključnog grada na putu za Kijev. Evakuacija žitelja Buče postajala je sve rizičnija, pa čak i nemoguća. Grad je već bio isključen, bez struje, vode i mobilnog signala.
Mihajlo Romanjuk (58) je zajedno sa Smagljukom, momkom svoje nećakinje, planirao da posjeti mladićevog oca, koji je bio u bolnici, teško ranjen u raketnom napadu 6. marta u 10.30 časova.
Smagliuk i Romaniuk su takođe mislili da će tamo biti struje za punjenje svojih mobilnih telefona. Vozili su se biciklima i za nekoliko minuta stigli u Jablunsku ulicu. Tada je počela pucnjava.
"Nikoga nismo vidjeli. Nisam u potpunosti razumio odakle su pucali. Samo sam čuo pucnje i vidio ga kako pada. Skrenuo sam niz ulicu da pobjegnem", rekao je Smagljuk.
Meštani su za AFP rekli da su tokom okupacije čuli i vidjeli pucnjavu iz više pravaca, pa je vjerovatnije da je više od jednog snajperista gađalo prolaznike na ulici. Ulica koja vodi ka Irpinu postala je istureni položaj ruskih trupa koje su zauzele grad, a da mještani to nisu odmah shvatili.
Tenkovi su raspoređeni u baštama kuća i na ulici, podizane su barikade i vojnici su raspoređeni u okolnim zgradama.
"Prvo što su uradili je zauzeli položaje i počeli da pucaju na sve što se pomjeri, svakoga ko im se približi. Čak su i pucali na statue", rekao je načelnik policije Buče Vitalij Lobas.
Romanjukovo tijelo ležalo je na trotoaru 28 dana, njegovo otečeno lice okrenuto u stranu i stisnuto u grimasu, sa narandžastim rukavicama na rukama.
Tijelo je pokupljeno 3. aprila posle oslobođenja grada.
U njegovom izvještaju stoji da je zadobio "balističku traumu glave, uzrokovanu prodiranjem metka, višestrukim lezijama mozga i prelomom lobanje" i konstatovano da je u pitanju "povreda iz automatskog oružja sa namjerom da ubije".
Taj sterilni opis ne otkriva ništa o tome ko je bio u životu. Bio je građevinski radnik u Buči, mjestu koje je raslo privlačeći porodice iz Kijeva u potrazi za mirnim životom u blizini prirode.
"Volio je da pjeva, bio je srećan i volio je da malo popije", prisjeća se njegova snajka Viktorija Vatura (48).
Romanjuk je sahranjen 18. aprila bez posljednjeg ispraćaja i bez sveštenika. Četiri člana njegove porodice rekla su samo nekoliko riječi iznad njegovog groba u Buči.
"Jednostavan čovjek koji je volio život i nikada nikome nije naudio", rekao je Vatura za AFP.
Ruke u vazduh na ruskom kontrolnom punktu
Mihajlo Kovalenko, njegova supruga i ćerka pokušali su 5. marta automobilom da pobjegnu iz Buče.
Kada je 62-godišnjak stigao u Jablunsku ulicu, "izašao je iz automobila podignutih ruku" da bi prišao ruskom kontrolnom punktu, rekao je Artem, momak Kovalenkove ćerke, koji je odbio da kaže svoje puno ime. Međutim, vojnici su pucali. Ćerka i supruga uspjele su da prežive.
Njegova supruga je teško ranjena u nogu dok je bježala, rekao je Artem.
Mihajlovo tijelo, upucano iz neposredne blizine, ležalo je na boku na trotoaru Jablunske ulice 29 dana u plavoj jakni i elegantnim bež pantalonama. Bio je to surov i neočekivan kraj za čovjeka koji je volio klasičnu muziku i sakupljao stereo opremu i volio da šeta živopisnom okolinom Buče.
Rođaci su ga prepoznali po odjeći na fotografiji koju je izdaleka napravio AFP 2. aprila.
"Bilo je strašno", rekao je Artem.
Artem je 18. aprila pozvan u mrtvačnicu u Buči da identifikuje tijelo. Njegova djevojka je sada izbjeglica i nalazi se na liječenju u psihijatrijskoj bolnici u Bugarskoj. "Probudi se svake noći" nakon što je vidjela ubistvo svog oca.
Kovalenko je sahranjen u crnom kovčegu u Buči 18. aprila, u prisustvu samo Artema i dvojice rođaka, navodi izvještač AFP-a.
Maksim je neustrašiv
Krv je tekla ispod tela Maksima Kirijejeva, koji je ležao licem na zemlji na kružnom toku između Jablunske ulice i Jaremčuka. Njegovo tijelo je jedno od tri koja su se vidjela na šokantnoj fotografiji AFP-a. Ruke su mu bile vezane iza leđa bijelom platnenom trakom, koju su Ukrajinci nosili kako bi pokazali da nisu borci.
Do tada, 39-godišnji građevinac, uspio je da izbjegne Ruse i preživi skrivajući se u podrumskim skloništima, rekla je Irina Ševčuk (52), poznanica koja mu je postala prijateljica tokom invazije.
"Svi su ga zvali 'Maksim Neustrašivi'", rekla je za AFP stotinak metara od tragova njegove krvi koji, su još vidljivi na zemlji, više od mjesec dana nakon njegove smrti. Nadimak je djelimično nastao zbog njegove spremnosti da pomogne ljudima koji su morali da se kreću između skloništa.
Njegovi posljednji trenuci stigli su nakon nedjelja ruske vojne okupacije, što je dokumentovao video zapisima i porukama, čak i nakon što je Ševčuk evakuisan sredinom marta zbog nestašice hrane.
Zatim je 17. marta izašao iz skloništa sa još najmanje jednim muškarcem. Navodno je želio da se presvuče na obližnjem gradilištu, rekla je Ševčuk.
Nikad se nije vratio.
"Veoma je važno zadovoljiti pravdu prema Maksimu, jer ako ih ne kaznimo, oni (Rusi) će činiti isto u budućnosti", rekla je ona.
Pozajmljen bicikl
Vladimir Brovčenko (68) je morao nešto da uradi.
"Tog dana je morao da ode biciklom u Vorzel, tamo je radio", rekla je njegova snajak Natalija Zelena, govoreći o susjdnom gradu.
"Pozajmio je od nekoga bicikl i tog dana je morao da ga vrati", rekla je ona i dodala da je u životu radio razne poslove. Supruga je pokušala da ga odvrati od toga, s obzirom na opasnu situaciju, ali je otac dvoje djece odlučio da ipak ode.
Poginuo je 5. marta dok je vozio bicikl Ulicom jabuka.
Zelena i njegova supruga Svitlana Brovčenko identifikovali su ga sa fotografije AFP-a na kojoj se vidi njegovo tijelo na ulici. Komšija je pokušao da odatle izvadi Vladimirovo tijelo, ali je i on upucan.
Brovčenko je tako nedjeljama ležao na pločniku sa plavim biciklom, sve dok mu tijelo nije uklonjeno nakon povlačenja Rusa.
"On je bio iz Rusije, negdje iz Gorkog regiona“, rekla je Zelena. "Ali on ovdje živi od 1976. godine".
