Kultura

Treba da se stidimo kako se odnosimo prema našoj kulturnoj baštini

Primjere nebrige prema kulturnim dobrima, makar onim koji su upisani u Registar kulturnih dobara Crne Gore, je mnogo. Bez obzira što nas na to obavezuje zakonska regulativa, pravila struke, domaće i međunarodne, zahtjevi UNESCO-a, zdravog razuma, ako postoji još, mi se utrkujemo koliko i kako da obesmislimo naše kulturno i istorijsko nasljeđe, vrijeđajući na taj način pretke koji su se svojski trudili da potomcima ostave vrijednosti po kojima će ih svijet prepoznavati.

Crkva Sv. Vićencija Foto: Foto : Skala radio
Crkva Sv. Vićencija
Dubravka Jovanović
Dubravka JovanovićAutorka
Skala radioIzvor

Ova bi priča trebala da bude pričana u nastavcima, ne bi li poruka doprla do svijesti onih kojima je obaveza da štite naša kulturne dobra. Bez obzira što u to nijesmo uvjereni portal Radio Skala počinje sa objavljivanjem primjera naše nebrige

Crkva Sv. Vićencija

U kotorskom naselju Škaljari, preciznije na lokaciji Puč, koji se dodiruje sa naseljem Rakite u njegovom donjem dijelu, nalazi se Crkva Sv Vićencija. Kako nam je objasnila Jasminka Grgurević, konzervatorka-slikarka, koju smo zamolili za pomoć, radi se o crkvi koja ima status kulturnog dobra od 1957. godine i upisana je u Registar kulturnih dobara države Crne Gore kao kulturno dobro od nacionalnog značaja.

Crkva je danas u ruševnom stanju i samo je pitanje vremena kad će se obrušiti i doživjeti sudbinu vile kotorske porodica Zifra, koja je na svom imanju početkom XIX vijeka podigla ovo vjersko zdanje. Radi se o monumentalnom sakralnom objektu, zidanom kamenom.

Ulazni portal u crkvu Sv. Vićencija, gfragmenti

 Crkva je jednobrodna građevina bez apside, orijentisana u pravcu sjever-jug, sa glavnom fasadom na sjevernoj i oltarnim prostorom na južnoj strani. Prednju fasadu crkve krasi monumentalni portal sa reljefnom dekoracijom, dvije gotičke monofore i rozeta. Radi se o elementima kamene plastike koji se neupitno datiraju u period stariji od vremena gradnje crkve i za pretpostaviti je da su preneseni sa neke druge građevine. Crkva je u unutrašnjosti podijeljena pilastima i poprečnim lucima na tri traveja. Oltarski prostor se nalazio u centralnom dijelu južnog traveja crkve, a činili su ga mermerna trpeza sa elegantnim, visokim anđelima iz Crkve Gospe od Anđela ( koja se nalazila na mjestu današnjeg kina Boka). Anđeli se pripisuju radionici venecijanskog vajara Franćeska Bonace (Francesko Bonazza, sredina XVIII vijeka). Nije poznato kada su anđeli demontirani i preseljeni u kotorsku Katedralu. Don Niko Luković u knjizi Boka Kotorska iz 1951.godine, navodi da je oltar “izgubio od svoje umjetničke vrijednosti kada su mu bila oduzeta četri anđela od bijelog mramora prirodne veličine, koji su krasili sv. trpezu a sad se nalaze u katedrali Sv. Tripuna.” Za pretpostaviti je da je crkva Sv, Vićencija još za vrijeme Drugog svjetskog rata izgubila funkciju, te da je od tada, kao i neke druge crkve kotorske Biskupije služila kao magacinski prostor. Oltar je zadnje decenije XX vijeka demontiran, iznesen iz crkve kroz, za tu priliku, napravljen otvor na južnom zidu i odnesen u Perast u crkvu Sv. Nikole. Danas se zajedno sa anđelima nalazi u nezavršenom dijelu ove crkve.

Crkva Sv. Vićencija i ostaci vile kotorske porodica Zifra

 O iznošenju oltara iz crkve dugo vremena je svjedočio veliki otvor u oltarnom zidu crkve kroz koji je oltar iznesen, a koji je tek tokom prošle godine zatvoren drvenim daskama. Djelovi zida (obrađeni kameni blokovi koji su demontirani prilikom formiranja ovog otvora) su u međuvremenu nestali.

Ostaci porodične vile kotorske porodica Zifra su još uvijek sačuvani na zapadnoj strani crkve, na žalost samo u temeljnoj zoni, kao ruševna građevina obrasla vegetacijom i zatrpana obrušenim djelovima konstrukcije. Na osnovu sačuvanih ostataka može se pretpostaviti je da se radilo o objektu večih dimenzija ( površine osnove oko 300m2), da je imao prizimlje i sprat, i da je bio povezan sa crkvom kamenim mostom u nivou prvog sprata tj. horske galerije. Poslije zemljotresa 1979. godine još uvijek su bile sačuvane prizemne poluzasvođene prostorije ovog objekta sa ostacima zidnih dekoracija. Porodica Zifra je bila jedna od istaknutih kotorskih porodica koja se u istorijskim spisima pominje još u XV vijeku.

Na austrijskoj katastarskoj karti iz 1838.godine, zabilježeno je da je kompleks imao uređeni vrt i stazu koja je vodila od kuće i crkve do obale mora. Na starim razglednicama Škaljara s kraja XIX i s početka XX vijeka vidi se crkva, a moguće je sagledati izgled kompleksa. Pored crkve nalazila se građevina sa dva krila, osnove L oblika sa dvovodnim krovom.

Preuređenjem dijela Škaljara u industrijsku zonu sredinom XX vijeka, imanje porodice Zifra je vlasnički usitnjeno, a na dijelu je izgrađena fabrika za proizvodnju kliznih ležajeva, Livnica.

Zemljotres 1979. godine značajno je oštetio kompleks, crkvu i kuću. Crkva je pretrpjela ozbiljna konstruktivna oštećenja. Tada je započelo raznošenje građevinskog kamena tako da se kuća danas nalazi u potpuno urušenom, neprepoznatljivom stanju.

U skladu sa važećim PPPN za obalno područje Crne Gore, granica kulturnog dobra obuhvata i kuću, a granica zaštićene okoline i širu zonu kulturnog dobra oko crkve i kuće.

Nedopustiv je odnos države prema našem istorijskom, kulturnom i graditeljskom nasljeđu. Nebrigu mora da zamijeni briga a institucije sistema da se striktno pridržavaju zakona, što je njihova osnovna obaveza. Država bez nasljeđa, nije država. Crna Gora ima čime da se ponosi. Još da to shvate oni koji su plaćeni da to nasljeđe čuvaju i predaju ga generacijama koje dolaze.

Crkva Sv. Vićencija u Škaljarima

Ulazni portal u crkvu Sv. Vićencija

Detalji obrde ulaznog portala



Portal Analitika