Dinoboti osvajaju Podgoricu - novi je projekat Danila Baletića: tri skulpture od metalnog otpada postavljene na Trgu Argentina upozoravaju na opasnosti i naš odnos prema planeti.
Šest godina je od kako je postavka „Transformersi čuvaju Podgoricu“ napustila ovaj grad i otišla trbuhom za kruhom. Podgoričani su ih obožavali, cijeli svijet je pisao o nama, a tadašnje gradske vlasti su tražile da se što prije sklone sa ulice.
Sada su dva dinosaurusa, Đikara i Dragiljiljan, u stavu napada i jedan transformers (Strelok, autoportret umjetnika), koji se bori protiv njih, ponovili uspjeh postavke iz 2014. godine. Tada su ogromne metalne skulpture, koje su nastajale na otpadu bile postavljene po širem centru grada i postale jedna od rijetkih turističkih atrakcija.
- Ovi dinosaurusi se vraćaju među nas sa otpada, da nas podsjete da ćemo i mi nestati ako ne prestanemo ovako da se odnosimo prema okolini - kaže Danilo Baletić.
„Ne umijem da crtam!“
Dok hoda po otpadu među brdima aluminijumskih sjajnih gomila, presovanih automobila i zarđalih komada gvožđa, Danilo kaže da ne umije da crta i da ne radi po skici, već da traži komade po kojima slaže figure.
- Uvijek iz glave, kao da slažem lego. Dovoljno je da vidim nešto i od toga počnem, i onda sve znam, samo nastavljam - objašnjava ovaj konceptualni umjetnik.
Kaže da nije upisao vajarstvo jer misli da ne zna da crta - i da ga je zbog toga bilo sramota da polaže prijemni. To svakako nije smetalo austrijskoj galeriji BAHA fine arts koja ga više od pet godina zastupa i njegova djela predstavlja svijetu.
Ogromnih sedam podgoričkih transformersa su u međuvremenu dobili još osam kolega, te se sada 15 skulptura nalazi u Francuskoj.
Danilo kaže da je izrada veoma skupa i teška.
- Transformersi su mi bili lakši za uraditi, ovdje je teži posao što se izvođenja tiče jer sam pratio formu, mišiće, pokret živog bića – objašnjava on, koji je sa 19 godina počeo da sklapa prvog ogromnog robota.
Prebacujući iz ruke u ruku zarđale komade kaže da nekada skupi tonu, a nekada ništa...
- Znam što mi treba, a nekada mi se samo ukaže - priča on i pokazuje svoj „štek“, mjesto na otpadu na kome ostavlja komade koje će ponijeti da spaja.
A to radi sada zajedno sa majstorom Nikolom Rakočevićem za kog kaže da mu je kao brat i da je najbolji majstor od svih 40 sa kojima je radio, a bilo ih je iz cijele Evrope.
Dok skače po planinama rđe i odbačenih stvari, kaže: „Ovako ćemo i mi završiti ako se ne promijenimo“.
- Nosi me ova atmosfera, ovih mjesta i otpada i što sam više ovdje sve više mislim da ćemo ovako nekako završiti i da to neće biti zbog korone već od nemara - govori on.
Scene kao iz filma „District 9“, uz zvučnu pozadinu lomljenja i rezanja metala na vrelom podgoričkom suncu čine da se samo čeka da iza neke gomile, stare trafike ili bagera pojavi robot vanzemaljac.
Jak i lud
Sa 19 godina je napravio prvog transformersa, a na pitanje kako mu je to palo na pamet kaže:
- Ovo je težak posao i moraš biti jak i lud za sve ovo. Slučajno sam se prije 10 godina našao na otpadu Tomanovića i tu noć sam sanjao jednog od robota. Njega sam kasnije napravio. Imao sam ogromnu podršku svih oko sebe i niko mi nije rekao „nemoj, nego sjedi i uči“... Nijesam imao strah da krenem i odmah sam zamislio ogromne skuplture. A nijesam znao ništa, ni o statici, ni o varenju, ni o metalu... - priča Danilo.
Prije prvog transformersa, jedino što je napravio je bio prekomorački dinosaurus od snijega dužine pet metara, o čemu su pisali mediji.
- Prije toga ništa, a sve mi je i kroz život malo, volim mali stan u kom živim, male su stvari oko mene, malo mi je auto, mali pas... - smije se on i kaže da je sad mnogo vještiji i da sa Nikolom odlično radi.
- Radio sam na početku sa ocem i sa kumom koji je znao da reže i da vari. Ja sam radio sa njima i tako učio i objašnjavao im dio po dio što želim, jer nijesam imao skice. Bilo je lakše raditi jer su nam na tom otpadu dali da radimo i postavljamo skulpture, poslije ih je samo trebalo prebaciti u grad. Tomanović mi je kao drugi otac. A sada evo skupljam, pa nosim kao mrav, koliko mi stane u mali „pežo“ - kaže on.
0
Transformersi protjerani
Danilo je svoje prve transformerse finansirao sam, a Glavni grad tada nije imao nikakvog sluha da ostavi makar jednog, iako su Podgoričani bili zaljubljeni u njih.
- Komunikacija sa prošlom postavkom nije bila najbolja. Sada sa Anom Medigović i Nelom Gligorović imam odličnu saradnju. Tada su smatrali da treba transformerse što prije da uklonim, a sada je već druga priča. Možda su im smetali zbog nekih njihovih planova za trg i za programe u gradu, ne znam... Oni nijesu imali sluha, ali je za mene to dobro ispalo – kazao je Danilo.
Kaže da će uvijek svoje skulpture izlagati u Podgorici i ostavljati koliko bude mogao.
U planu ima novi projekat koji će se baviti savremenim svijetom i načinom života danas, ali zbog obima i težine posla misli da će ga početi tek za pet godina.
- I to ako se bacim na posao po 12 sati dnevno, koliko moj radni dan i traje kada nijesu ove vrućine - kaže on.
Statika iz prirode
Dok prilazimo radionici u kojoj sada nastaju nove skulpture, oko kuće majstora Nikole su uredno složeni djelovi donešeni sa otpada od kojih njih dvojica sastavljaju figure.
Na pitanje kako procjenjuje statiku, Danilo se smije i kaže: „Iz glave“.
- Jedan statičar me pitao odakle sve ovo znam jer su mi parametri tačni u procenat, jesam li učio to. Ja sam se dugo bavio karateom, bio balkanski i evropski prvak i samo sam figure postavljao u stavove koje sam naučio i za koje sam znao da su najstabilniji - govori on.
Dan u radionici brzo prođe za njih dvojicu.
- Kad se radi, dan svakome brzo prođe. A s obzirom da sam naišao na čovjeka koji mi je kao brat, idem na posao s osmijehom. A i treba da se igra uvijek, u svakom poslu... ali i da se ne odustaje - kaže Danilo.
On je vaspitan tako da ne odustaje od onoga što počne da radi, ali je to i naučio kroz igrice.
- Nikad nijesam igrao laki nivo, nego je uvijek na najtežem. Mladi moraju da znaju da kada nešto odluče da završe da to i urade i da se daju 1000 posto... ali da se ne zaustavljaju nikad... Ko zna što ću ja nekad biti... DJ ili taksista. Treba da se igra i da se bude istrajan.
U pripremi su mu i dva transformersa Černobil i Korona – posvećeni pošastima koje prijete ljudskoj civilizaciji.
- Černobila bih izložio u Pripjatu, ali ako bude tamo morao bi tamo i da ostane zbog radijacije koju će pokupiti - najavljuje Danilo svoje planove.
