Muzika

Bad Bunny - DeBÍ TiRAR MáS FOToS - recenzija

Novi album portorikanskog superstara "Trebalo je da napravim više fotografija": Muzika, nada i sjećanje

Jedan od najambicioznijih latinoameričkih, ali i svjetskih muzičkih projekata decenije

Novi album portorikanskog superstara "Trebalo je da napravim više fotografija": Muzika, nada i sjećanje Foto: Bad Bunny 2019 by Glenn Francis/Wikimedia Commons
Aleksa Simić
Aleksa SimićAutor
Portal AnalitikaIzvor

‘Trebalo je da napravim više fotografija’ naziv je šestog studijskog albuma jednog od najvećih zvijezda današnjice, 30-godišnjeg portorikanskog superstara Bad Bunny-ja, objavljenog 5. januara ove godine.

U osjetljivom političkom trenutku u kome se narod Portorika nalazi, ‘DeBÍ TiRAR MáS FOToS’ poslužio je kao lijek za otvorene rane naroda koje svakodnevno sole populizam i siromaštvo, koje ih tjeraju daleko, u potragu za boljim sjutra. Bad Bunny je i sam, kao njihov najglasniji predstavnik, rastrzan između ‘svjetala velikog grada’, i topline i poznatosti rodnog Portorika.

Portoriko, snimak iz vazduha

 

Ovim albumom, samouvjereno pred svijetom razrešava ličnu, a tako univerzalnu i sržnu dilemu, u jednom od najambicioznijih muzičkih latinoameričkih, ali i svjetskih projekata decenije.

Nakon 2022. godine u kojoj doživljava astronomski uspjeh sa svojim četvrtim studijskim albumom ‘Un Verano Sin Ti’ (‘Ljeto bez tebe’), koji je proveo 13 nedjelja na vrhu Spotify liste najslušanijih albuma na svijetu, i osvojio prestižnu Grammy nagradu za najbolji latinoamerički album 2022. godine, Bad Bunny je vladao muzičkom industrijom.

Krajem 2023. godine, uslijedilo je njegovo peto studijsko izdanje, ‘Nadie Sabe Lo Que Va a Pasar Mañana’ (‘Niko ne zna šta će biti sjutra’), album koji je, iako i dalje snimljen na španskom jeziku, bio daleko orijentisan ka trep i hip-hop zvuku, što se, između ostalog, može protumačiti kao Bad Bunny-jevo lagano okretanje ka širem američkom tržištu. Iako uspješan, nije se mogao porediti sa uspjehom koji je postigao prethodnik ‘Un Verano Sin Ti’.

‘Da li je Bad Bunny zaboravio svoje korijene?’, pitao se svijet, dok su paparaco rubrike punile njegove fotografije sa Kendall Jenner, američkim top modelom poznatijom kao polusestrom Kim Kardashian. Bad Bunny u istoj slici sa simbolima američke savremene pop kulture djelovao je dalji nego ikad, a svojim ćutanjem pred svijetom, nije razriješio tu dilemu.

Nekoliko mjeseci kasnije, sredinom prošle godine, bez mnogo pompe objavio je singl pod nazivom ‘Una Velita’ (‘Svjećica’), nenametljivu pjesmu tradicionalnog zvuka koji govori o svijećici koja dogorijeva tokom uragana Maria, koji je razorio Portoriko 2017. godine.

Ne slučajno objavljena u predizbornom periodu predsjedničkih izbora u SAD, ova pjesma, osim simbolike siromaštva i svijeće kao jedinog izvora svjetlosti, bila je i direktni udarac na kandidatkinju za poziciju guvernerke Portorika, Jenniffer Gonzalez-Colón, čelnicu Republikanske partije Portorika, i politiku njene partije u turbulentnim godinama za Portoriko.

Ovaj potez, i javna rasprava koja se o istom podigla, jasno je odredila Bad Bunny-jevu poziciju prema predsjedničkim izborima 2024. godine u SAD, dok su mnoge druge zvijezde savremene latinoameričke muzičke scene odlazile na mitinge predsjedničkog kandidata Donalda Trumpa. Pjesma se neće naći na konačnom spisku pjesama albuma, ali će poslužiti kao svojevrsni uvod u teme kojima će se Bad Bunny okrenuti.

Decembar je 2024. godine, i najzad, Bad Bunny najavljuje početak nove ‘ere’, predstavivši prve dvije numere sa albuma pod nazivom ‘El Clúb’ (‘Klub’) i ‘Pitorro de Coco’ (‘Rum od kokosa’). Jedna numera kao eklektična mješavina zvukova karakterističnih za haus muziku i tradicionalni žanr plena, a druga hibaro žanra, tradicionalne muzike portorikanskih zemljoradnika. Više nije bilo sumnje da se Bad Bunny trajno vratio u Portoriko i da se bolje nego ikad sjeća svojih korijena.

Trećeg januara, kao najavu za album, Bad Bunny objavljuje emotivni kratki film, istoimenog naziva, u kome se pojavljuje portorikanski pjesnik Jacobo Morales, koji, prolazeći kroz kraj u kome je nekad odrastao, pokušava da oživi uspomene iz prošlih vremena. Ako je i postojao gram sumnje, postaje sve jasnije šta će biti noseća tema albuma.

Dva dana kasnije, album je u cjelosti objavljen, i od prvog dana, zavladao je društvenim mrežama i muzičkim top listama. Postaje broj jedan album na svijetu na globalnoj Spotify listi najslušanijih albuma, i provešće tu čak 6 uzastopnih nedjelja bez prekida, do trenutka objavljivanja ovog teksta.

Bad Bunny je uvijek bio poznat kao neko ko spaja staro i novo. On i njegovi savremenici jesu začetnici novog regeton zvuka, koji je nesumnjivo najpopularniji žanr u Latinskoj Americi već gotovo deceniju, a koji je upravo kombinacija stila koji je dominirao Latinskom Amerikom decenijama u kombinaciji sa novim zvukovima koje koriste njihovi savremenici širom svijeta u žanrovima kao što su trep, hip-hop i R&B.

Kroz svih 17 pjesama, ponovo pokazuje da mu nije strano spajanje neočekivanog. Dembou, salsa, bolero, neizostavni regeton i hip-hop miješaju se sa tradicionalnim zvukovima Portorika, praćeni tekstovima koji oslikavaju najrazličitije trenutke karakteristične za život na ostrvu. Album otvara pjesmom ‘NUEVAYoL’ (‘Njujork’, portorikanskim slengom), koja koristi djelove čuvene numere ‘Un Verano en Nueva York’ (‘Ljeto u Njujorku’).

Nije čudno što se Njujork, kao poznato utočište za portorikanske emigrante, našao u nazivu numere. Iz poznatog evergrina, pjesma se pretvara pretvara u plesnu eksploziju, sa zaraznim dembou ritmom, nadaleko popularnim u cijeloj regiji, koji krasi i jedan od najvećih hitova sa njegovog najuspješnijeg albuma Un Verano Sin Ti.

Nakon Njujorka, Bad Bunny protagonistkinji pjesme govori ‘Voy a Llevarte a PR’ (‘Povešću te na Portoriko’), preko jednog od najsvježijih regeton ritmova za koji je zadužen njegov sunarodnik Tainy koji stoji iza najvećeg broja njegovih hitova, i možda i najveći producent u Latinskoj Americi danas.

Bad Bunny se kroz album dotiče raznovrsnih tema, iako provod, zabava i slavlje života ostaju žarište ovog projekta. Od ljubavnih i romantičnih, od šetnji pored mora uz poljupce u pjesmi ‘WELTiTA’ (‘Povratak’), do društveno angažovanih u ‘Lo Que Pasó A Hawaii’ (‘Ono što se dogodilo Havajima’) gdje govori o problemima s kojima su se istorijski suočili stanovnici Havaja, jedne od saveznih američkih država, i o implikacijama takvog procesa za autohtono stanovništvo Portorika usljed slične ekspanzije masovnog turizma i neo-kolonijalizma koje sadašnji trenutak donosi.

Zanimljiva, i vrlo jasna umjetnička odluka je da na albumu gostuju isključivo izvođači sa Portorika. Njihova žanrovska i stilska raznorodnost boji album, a on se ne plaši da kolegama ustupi podijum kao malo ko. Primjer toga je Perfumito Nuevo (‘Novi parfem’) koju otvara mlada portorikanska pjevačica RaiNao, i koja preuzima vodeću ulogu u ovoj senzualnoj regeton pjesmi obojenoj toplim i bogatim zvukovima sintisajzera karakterističnijim za neke druge žanrove kao što su, između ostalog, sint pop, pop i dens.

Kao kruna ovog ambicioznog i gotovo perfektno izvedenog muzičkog projekta je naslovna numera ‘DeBÍ TiRAR MáS FOToS’, koja je zbog svoje nježne i suptilne melodije i ritma, kao i upečatljivog i duboko emotivnog teksta o sjećanju i fotografijama kao simbolu ljubavi i rodoljublja, postala apsolutni viralni hit na društvenoj mreži TikTok, gdje su ljudi počeli masovno da objavljuju snimke i fotografije svojih najdražih, svojih domova, i svog života, daleko šire od malog Portorika.

Cijeli svijet je plakao i dijelio svoje fotografije, a Bad Bunny je kao odgovor na to objavio simbolični TikTok bez riječi, sa suzama u očima.

Bad Bunny se okreće onome što smatra najvrijednijim, vremenu provedenom sa dragim ljudima, u jedinom domu za koji zna, Portoriku. U tom povratku pamti, boluje, ali i slavi i gleda u budućnost sa svojim narodom, koji kao nikad, čini se, iz mnogo razloga obilježava emotivno - kao da se njihova sjećanja brišu.

‘Trebalo je da napravimo više fotografija’, proklamacija je koja je metaforički oslikana i na omotu albuma, gdje u dvorištu ispod palminog drveća, stoje dvije bijele plastične stolice, stolice u kojima su generacije sjedele, odmarale se, pjevale i pričale pod toplim suncem Portorika.

Ljudi u tim stolicama možda više nema, ali oni iza objektiva ih pamte, a kroz ovaj album, biće ohrabreni da učine sve da isto učine i njihova pokoljenja. Skromne stolice na verandi nisu nepoznata slika širom svijeta, a Bad Bunny-jev globalni uspjeh govori o tome da su poruke koje svojim albumom šalje sve samo ne lokalne.


Portal Analitika