Osmogodišnji Timofij Sejdov nije želio da izađe iz svog podruma u Kutuzivki, istočno od Harkova, zbog ruskog granatiranja, ali su ga majka Rita Sotnikova i druga žena iz podruma nagovarale da ode.
„Kada smo izveli Timofija iz skloništa, stalno me je držao za ruku i govorio bi mi: ‘Mama, hajde da se vratimo unutra, mama hajde da se sakrijemo, mama nemojmo biti na otvorenom'“.
Kutuzivka se nalazi u blizini Harkova, drugog po veličini grada u Ukrajini. Ovo selo je na prvoj liniji fronta od 24. februara, a prije tri nedjelje je ponovo pala pod kontrolu ruskih snaga. Cijene za one koji žive među ruševinama ovog mjesta, su prevelike, prenosi Gardijan.
Selo je bombardovano više puta od početka rata, a od oko 1.500 ljudi koji su živjeli tamo, ostalo je oko 50- od kojih je većina živjela pored Timofija u mračnom, prašnjavom podrumu, gdje je dječak provodio većinu vremena crtajući čudovišta, tenkove i sećanja iz srećnijih dana.
Zajedno sa majkom Ritom, tetkom Janom (33), bakom Ljudmilom (57) i dedom Mikolom (62), Timofij sada ide u relativno bezbjedno okruženje u zapadnoj Ukrajini, a krajnja destinacija ove porodice je Cirih u Švajcarskoj, gdje je više od 40.000 izbjeglica našlo dom od početka rata.
Njihova budućnost i dalje ostaje neizvjesna pošto se sele u zemlju čiji jezik ne govore, nemaju novac, ali Rita kaže da nisu imali izbora i da su morali da pobjegnu od borbi.
"U početku Timofij nije želio da napusti Kutuzivku", rekla je ona. "Bio je veoma uznemiren kada smo mu rekli da odlazimo. Mislim da se plaši putovanja. On je plakao. Plašio se artiljerijskog granatiranja kada smo odvedeni iz Kutuzivske u Harkov", dodala je.
Rita je rekla da je zdravlje njenog sina počelo da slabi nakon što je 87 dana proveo sa još 23 osobe u mračnom podrumu ispod ruševina dvospratnog vrtića i medicinskog centra.
"Timofija je pregledao ljekar i dijagnostikovana mu je alergija na prašinu iz podruma", rekla je Rita. "Ova prašina sa zidova podrumu, koju je Timofij sve vrijeme udisao, počela je da izaziva alergijsku reakciju", navela je.
Evakuacija je omogućena nakon što je čitalac Gardijana povezan sa neprofitnom organizacijom "Ukrajina sada" uspostavio kontakt da ponudi logističku pomoć, dok je ukrajinska vojska uspjela da obezbijedi bezbijedan prolaz. Čitalac nije želio da bude imenovan, ali je rekao da se nada da će drugi donirati sredstva za pomoć Timofiju i njegovoj porodici.
Rita je rekla da je donošenje odluke da napusti selo bilo teško, iako je to bio ispravan potez u šta su se uvjerili po izlasku iz podruma, kada su videli razmjere razaranja oko njih.
"Moja majka je stalno plakala, sve ove dane kada smo se pakovali ona je plakala. Plakala je cijelim putem od Kutuzivke do željezničke stanice u Harkovu. Kada smo krenuli da napuštamo Kutuzivku vidjeli smo da je naše selo uništeno. Vidjeli smo da je Kutuzivka u ruševinama", rekla je.
"Ovo je bio prvi put da samo vidjeli naše selo jer smo sve ove dane proveli u podrumu. A kada smo vidjeli razmjere razaranja, imala sam knedlu u grlu od bola i tuge. Dugo smo živjeli u našem mirnom selu i u jednom trenutku je sve uništeno. Bilo nam je bolno da gledamo to", dodala je.
Istakla je da njeni roditelji nisu htjeli da odu, jer nisu htjeli da napuste dom.
"Ali ubijedila sam ih, jer ne znamo šta će biti sjutra. Bojimo se da se sustra rat može vratiti u naše selo. Rekla sam roditeljima da je bezbjedno. Nećemo biti stalno pod vatrom i morali smo da odemo", rekla je.
Rita je rekla da se nada da će u budućnosti pomoći drugima da pobjegnu.
"Da mogu, takođe bih pomogla ljudima - odvela bi ih na sigurna mjesta, pomogla bi im da nestanu", navela je. "Nakon što smo doživjeli sav taj užas u Kutuzivki, shvatila sam koliko je evakuacija važna za ljude sa opasnih mjesta", zaključila je.
