Takođe, u pitanju je i sektor koji je privukao veliki broj stranih direktnih investicija. Iz godine u godinu, do izbijanja pandemije, broj turista i ostvarenih noćenja je rastao, dostigavši rekordne iznose u 2019. godini, od 2,6 miliona turista i 14,5 miliona noćenja.
Prema zvaničnim podacima doprinosi turizma ekonomskom rastu i razvoju su veliki, jer doprinos bruto domaćem proizvodu je skoro 24% BDP-a (direktni, indirektni i indukovani), direktnoj zaposlenosti (7,6%), odnosno ukupnoj zaposlenosti preko 19%.
Svi smo svjesni brojnih slabosti koje sa sobom nosi turistički sektor poput kratke sezone, dominacije masovnog turizma, prevelike gužve u špicu sezone, saobraćajnog haosa, probema sa odlaganjem otpada, problema sa vodosnadbijevanjem u pojedinim primorskim opštinama, visoke cijene pratećih usluga i dr. Međutim, u ovoj kratkoj analizi nije nam cilj da se osvrćemo na ove opšte poznate činjenice, već na neke izuzetno zabrinjavajuće finansijske pokazatelje koji se uglavnom zanemaruju ili se njima, jednostavno, ne želimo baviti.
Prvo, kada govorimo o finansijskom aspektuturizma u Crnoj Gori ističemo tri problema :
a) Problem likvidnosti zbog sezonalnosti ali i visoke zaduženosti – servisiranje kreditnih linija sa neopravdano visokim kamatnim stopama;
b) Problem hronične insolventnosti zbog pretjeranog investiranja koje, makar to se nameće kao zaključak, ne prati savremene turističke trendove;
c) Iuzetno slab menadžment unutar turističkih preduzeća koji generiše najveći dio finansijskih problema
Kao direktnu posledicu imamo činjenicu da turistička privreda posluje sa gubitkom, pri čemu mislimo na period od 2009 - 2019. godine, dakle period prije izbijanja globalne pandemije. U ovom desetogodišnjem periodu turizam je u svim godinama, osim 2019. godine, poslovao sa gubitkom, a kumulativni gubitak iznosi 320 miliona eura ili prosječno godišnje 32 miliona eura.
Drugo, neto obrtna sredstva u čitavom posmatranom period su negativna – što predstavlja zabrinjavajući podatak. Kapital turističke privrede ne pokriva ukupne obaveze i u 2019. godini ovaj pokazatelj je iznosio 0,82, što nam govori da je turistički sektor prezadužen. Imajući u vidu izuzetno brz rast aktive turističkog sektora možemo zaključiti da se jedan broj hotelijera preinvestirao, te stoga i nije iznenadjujuće da u ovom segmentu postoji visok nivo loših kredita. Ovu činjenicu prati i nepostojanje nezavisne revizije investicije tako da se na tom polju dešavaju evidentne zloupotrebe što će biti predmet posebne analize sa prijedlogom aktivnosti, posebno, na polju zakonodavstva.
Globalna pandemija je drastično pogoršala ove i ovako već zabrinjavajuće pokazatelje, stoga je ibilo za očekivati, da Centralna banka Crne Gore kroz više paketa mjera uvodi moratorijume i olakšice za restrukturiranje turističkih kredita. Ova iznuđena mjera, sama po sebi, nije dovoljna i neće dati rezultate ukoliko ne preduzmemo hitne mjere za sanaciju stanja u turizmu.
Neophodno je jasno definisati slabosti turističkog sektora, identifikovati postojeće negativne uticaje turizma u Crnoj Gori na okruženje i uticaj okruženja u Crnoj Gori na turizam. Smatramo da se isto može obezbijediti snažnim i posvećenim - zajedničkim djelovanjem, kolokvijalno rečeno, - struke i nauke. U tom smislu EFIS planira organizaciju stručnog skupa pod radnim nazivom – Što raditi u turizmu?
Smatramo da :
a) Država MORA obezbijediti da CBCG reguliše na kvalitetniji i, posebno, konkretniji način politiku posebnih kreditnih linija za turizam;
b) IRF se MORA transformisati u Razvojnu banku Crne Gore koja će biti istinski servis za projekte u turizmu od kojih će država Crna Gora imati nesporne benefite;
c) Država MORA ući u ozbiljnu reformu poreske politike/ fiskalnu konsolidaju čiji će jedan od ciljeva biti i reforma oporezivanja imovine – kojom će se, sa jedne strane, podstaći efikasan rad a sa druge – onemogućiti lose i spekulantske investicije u turizmu;
d) U cilju zadovoljavanja modernih oblika turističke tražnjedržava MORA prostorno plansku dokumentaciju staviti u funkciju podrške strateškom razvoju turizma;
e) Država MORA na pravedan i mjerljiv, u svakoj od faza izgradnje, način obezbijediti infrastrukturni sistem u svim njegovim pojavnim oblicima – saobraćaj, komunalne usluge, IT sektor i sl.
Da zaključimo, da li će turizam biti naša stvarna razvojna mogućnost ili propuštena šansa zavisi od mnoštva faktora a nezaobilazan je onaj koji je u dužem periodu nedostajao - ozbiljna i promišljena državna politika.
