Magični Istanbul i prijestona Ankara od 28. maja do 12. juna dišu plućima kulture. U okviru festivala Beyoglu i Baskent Culture Route, u organizaciji Ministarstva kulture i turizma Turske, na nesvakidašnje načine oživjela su brojna istorijska kulturna dobra ove zemlje i savremeni ambijenti kroz koje je umjetnost progovorila istinskije, ali i bliskije kako prefinjenom konzumentu kulture, tako i slučajnom prolazniku.
Iz cijelog svijeta
Turska je ovih dana domaćin za gotovo 6.000 umjetnika i više desetina novinara okupljenih iz svakog kutka planete s jednim ciljem – da u svijet pošalju poruku kako je ova zemlja dom kulture i vrhunske umjetnosti.
Da je zbilja tako, uvjerili smo se „na licu mjesta“, jer je i ekipa Portala Analitika bila gost jednog od, kako su naglasili naši domaćini, najvećih kulturnih i umjetničkih događaja organizovnih u ovoj zemlji do sada.
Tokom dvije sedmice trajanja festivala u pomenuta dva grada organizovano je više od 2.000 događaja širokog spektra, u rasponu od koncerata, izložbi, performansa, plesa derviša, pozorišnih predstava, do opere i brojnih drugih umjetničkih sadržaja koji će (uvijerili smo se) zadovoljiti i najprobirljiviji kulturni apetit, ali i sve one koji su nakon duge izolacije usljed pandemije ostali gladni kvalitetnih kulturnih aktivnosti i umjetničkih produkata.
Spoj savremenog i tradicionalnog
Tako su se, u više stotina godina starim zdanjima u Istikal ulici, srećno su se ugnijezdila savremena likovna djela mladih umjetničkih nada Turske, dok su moderna arhitektonska čuda, poput muzičke dvorane CSO Ada Ankara ugostila neke od velikih svjetskih zvijezda, poput španske muzičke dive Buike, čijem koncertu smo prisustvovali.
Kulturni centar Ataturk u Istanbulu s pravom slovi za kultno mjesto kad je riječ o turskoj umjetničkoj sceni, a nakon rekonstrukcije koja je sačuvala originalni dizajn, ovo zdanje sada je u mogućnosti da pruži istinsko uživanje u kulturnim sadržajima uz sve ono što nosi tehnologija 21.vijeka.
Odakle bi onda drugo krenuo ovaj dvonedjeljni karavan umjetnosti, nego odatle. A za početak - upečatljiv nastup umjetnice rebetiko muzike Glykerie.
U kompleksu Ataturk kulturnog centra vidjeli smo i upečaljivu interkativnu digitalnu postavku, Rumi dreams, Refika Anadola, u znak sjećanja na 750-godišnjicu smrti velikog pjesnika i filozofa. Inspirisan Rumijevim višeslojnim filozofskom percepcijom kroz koju je tumačio život i univerzum, autor je publici priredio spektakl svjetlosti i pokreta zasnovan na vještačkoj inteligenciji koja animira ogroman skup podataka dragocjenih Rumijevih arhiva.
Festivalski podijumi
Ništa manje impresivne su i ostale stanice na kulturnoj ruti tokom koje je bilo moguće zaviriti u svaki kutak brojnih muzeja i galerija, osjetiti puls turske prošlosti i opipati bilo savremenog ritma ove zemlje.
Od impozantnog Ataturk centra do doma jednog od najstarijih orkestara na svijetu, Predsjedničkog simfonijskog orkestra, smještenog u centru Ankare, još je mnogo srećno odabranih festivalskih podijuma - u hangarima, na trgovima, ulicama, tornjevima, zapravo, na svim onim mjestima sa kojih je moguće poslati uzvišene poruke umjetnosti, tradicije, ali i suživota različitih kultura.
