„Konkretno: 89.080 stanova koristi se isključivo za sezonski boravak, 71.200 stanova je privremeno nenastanjeno ili trajno napušteno. Ukupno, riječ je o preko 160.000 stambenih jedinica koje se ne koriste za stalno stanovanje – što čini više od 40 odsto ukupnog stambenog fonda“, navodi se u saopštenju Udruženja.
Istovremeno, kako navode, procjenjuje se da u Crnoj Gori postoji oko 30.000 podstanarskih porodica koje svakodnevno žive u neizvjesnosti, bez prava na trajnu stambenu sigurnost, izložene samovolji tržišta, nesigurnim ugovorima i nekontrolisanim cijenama zakupa.
„Ove brojke predstavljaju ne samo porazan odnos između raspoloživih resursa i stvarnih potreba građana, već i jasnu sliku duboko disfunkcionalne stambene politike“, naveli su.
Četiri godine borbe za vidljivost i pravdu
Udruženje podstanara Crne Gore saopštilo je da već četiri godine vodi kontinuiranu borbu da se glas podstanara čuje i prepozna.
„Kroz medijske istupe, analize i direktnu komunikaciju s institucijama, pokušavamo ukazati na činjenicu da stambena kriza nije apstraktan problem, već svakodnevna realnost za desetine hiljada ljudi. U više navrata smo ukazivali na potrebu hitnog uspostavljanja zvaničnog registra podstanara i iznajmljivača, bez kojeg država nema osnovu za bilo kakvu ozbiljnu politiku u oblasti stanovanja“, saopštili su iz Udruženja.
Siva zona rentijerstva – tiha prijetnja sistemu
Tržište zakupa je, kako su rekli, i dalje u ogromnoj mjeri sivo, van svakog nadzora.
„Podstanari često nemaju nikakvu pravnu zaštitu, a država gubi značajne poreske prihode. I dok se broj podstanara povećava, njihova sigurnost, prava i dostojanstvo ostaju na marginama. Ovakvo stanje nije održivo – ni društveno, ni ekonomski“, podsjećaju.
Novi projekti, stari problemi?
Dodatno zabrinjava što se, navode oni, najavljuju novi veliki urbanistički i građevinski poduhvati – poput Veljeg brda u Podgorici i drugih luksuznih kompleksa širom Crne Gore – bez garancija da će ti stanovi biti dostupni građanima kojima je stan najpotrebniji.
„Ukoliko se nastavi dosadašnja praksa, rizikujemo da dobijemo još desetine hiljada novih stambenih jedinica koje će završiti kao investiciona nekretnina, sezonski smještaj ili statusni simbol – potpuno izvan domašaja prosječnog građanina. To bi značilo dodatno produbljivanje jaza između potreba i dostupnosti, dok bi stvarni problemi ostali netaknuti“, rekli su iz Udruženja.
Vizija: Stanovanje kao pravo, ne privilegija
Oni predlažu konkretne mjere:
1. Registar podstanara i iznajmljivača– transparentnost kao prvi korak;
2. Zakonska regulativa o dugoročnom zakupu– uz pravnu zaštitu obje strane;
3. Subvencije za najugroženije– posebno za mlade, samohrane roditelje i socijalno ugrožene;
4. Aktivacija praznih stanova– kroz poreze na praznu imovinu ili podsticaje za iznajmljivanje;
5. Kontrola rasta cijena zakupav– u urbanim centrima gdje cijene postaju nepodnošljive;
6. Razvoj javnog i socijalnog stanovanja – kao dugoročna strategija;
7. Uključivanje civilnog sektora i građana – u planiranje urbanističkih i stambenih politika.
Vrijeme je za odgovornu politiku
Oni smatraju da stan ne smije biti samo investicija – on mora biti dom.
„A dokle god desetine hiljada porodica nemaju pristup sigurnom krovu nad glavom, a istovremeno stotine hiljada kvadrata zjape prazni, jasno je da postoji duboki sistemski problem. Upozoravamo nadležne institucije da planiranje novih stambenih zona bez jasnih kriterijuma dostupnosti i društvene odgovornosti može pogoršati krizu umjesto da je riješi. Pozivamo na odgovoran, pravedan i dugoročan pristup stambenoj politici – jer dom nije luksuz, već osnovno ljudsko pravo“, dodaju iz Udruženja podstanara Crne Gore - "Moj Dom".
