Sagovornici Antene M saglasni su da je, 62 godine kasnije, pred Crnom Gorom još puno posla.
Nada Drobnjak iz Demokratske partije socijalista smatra da su najugroženija prava Roma i pripadnika LGBT populacije:
‘’Sasvim je sigurno da se u Crnoj Gori ljudska prava ne krše na nekom alarmantnom nivou, ali isto tako je sigurno da se svi segmenti ljudskih prava ne poštuju dovoljno i da na tom polju mora još dosta da se radi. Najugroženija je prije svega romska populacija, koja još ne ostvaruje nivo potrebnih ljudskih prava, i pripadnici LGBT populacije, jer se o tome tek sporadično priča, kad stignu neki izvještaji o stanju ljudskih prava onda se progovori. Alarmantno je to što još nemamo deklarisanih pripadnika te grupe’’, kaže Drobnjak.
Drobnjak smatra da je Crnoj Gori potrebna edukacija o ljudskim pravima, da bi stvari krenule na bolje:
‘’Potrebna je edukacija svih nas. Potrebno je poštovanje zakona, međunarodnih standarda. Ali zaista, bez promjene svijesti i kulturnog konteksta, ne može doći ni do kvalitetnih promjena u poštovanju ljudskih prava.’’
U Novoj srpskoj demokratiji smatraju da su u Crnoj Gori najugroženija prava Srba. Poslanik NOVE Budimir Aleksić:
‘’Crna Gora je pri dnu ljestvice, kada je u pitanju poštovanje ljudskih prava u Evropi. Ljudska prava se krše po svim osnovama – i politička prava, i nacionalna prava, vjerska prava, pravo na rad, i tako dalje. Ugroženi su, svakako, politički neistomišljenici režima, dakle svi koji ne podržavaju vlast. Ugroženi su Srbi kao populacija, nad njima se sprovodi politika nacionalne, vjerske, političke, kulturne i ekonomske diskriminacije i segregacije. Ne samo Srbi, nego i pripadnici drugih nacionalnosti koji nijesu članovi vladajućih partija ili bliski tim partijama.’’
Aleksić rješenje problema vidi u promjeni vlasti:
‘’Ja mislim da će situacija da se poboljša onda kad se promijeni režim, jer tu je ključ svih problema u Crnoj Gori. Mislim da će se to desiti u nekoj bližoj perspektivi, ja sam optimista. To će svakako riješiti mnoge probleme, pa će i ljudska prava biti na nivou na kojem treba da budu u jednoj modernoj evropskoj zemlji.’’
Kao primjere kršenja ljudskih prava u Crnoj Gori, u Pokretu za promjene navode položaj Roma, žena i LGBT populacije.
Poslanik Pokreta Koča Pavlović ocjenjuje da crnogorskom društvu nedostaje istinska tolerancija prema nečemu što je drugo i drugačije, bilo da je u pitanju političko ubjeđenje, vjera, nacija ili seksualno opredjeljenje:
‘’Što se tiče etničkih grupa, najugroženija je romska populacija, oni se nalaze u jako teškom stanju. Imamo homofobiju koja se demonstrira u društvu svako malo, čak i od strane institucija vlasti. Imamo gender pitanje koje još nije riješeno na pravi način, pa imamo situaciju da su žene plaćene gore nego muškarci za iste poslove, imamo manju zastupljenost žena na mjestima gdje se odlučuje. I imamo i dalje nezadovoljavajuću situaciju kada je u pitanju tortura i nehumano ponašanje u zatvorima i pritvorskim jedinicama. Znači, na svim frontovima nam predstoji ozbiljan posao kako bi unaprijedili postojeće stanje.’’
Pavlović smatra da je, prije svega, potrebno izboriti se za vladavinu prava:
‘’Kada profunkcioniše pravna država, počeće da se mijenja i svijest građana. Ne možemo mi sad očekivati da građani iz nekih, da kažem, potpuno iracionalnih razloga postanu tolerantni ako ne postoji taj, uslovno rečeno, represivni mehanizam koji će im prvo jasno staviti do znanja šta je dozvoljeno a šta nije. Poslije toga, kad čovjek počne da živi u pravnoj državi, onda počinje da usvaja ono što se naziva vrjednosnim sistemom. Znači, ne samo da poštuje zakone zato što se plaši sankcija, nego počinje da ih poštuje zato što se slaže sa vrijednostima koje te sankcije i zakoni brane.’’
