Veliki broj pravnih i fizičkih lica u Crnoj Gori, koji rade na projektima zaštite ili rekonstrukcije nepokretnih i pokretnih kulturnih dobara Crne Gore, nijesu produžili svoju istraživačku ili konzervatorsku licencu u skladu sa izmjenama Zakona o zaštiti kulturnih dobara iz 2019. godine. Taj zakon je oročio validnost licence na pet godina, pa su svi oni koji su imali licencu prije 2019. bili u obavezi da se u roku od godinu prijave Ministarstvu kulture, kako bi se obavilo relicenciranje, tj. zakonsko produženje ili oduzimanje licence, u skladu i sa posebnim Pravilnikom koji regulište tu oblast.
Pobjeda je pitala desetak nosilaca konzervatorske ili istraživačke licence da li smatraju da su one validne, s obzirom na odredbe Zakona iz 2019. godine, a svi su, nezvanično, kazali da ne umiju da odgovore na to pitanje. Objasnili su da su se uredno prijavili Ministarstvu kulture, podnijeli svu neophodnu dokumentaciju, ali da za ovih skoro pet godina niko iz Ministarstva sa njima nije kontaktirao povodom relicenciranja. Niti im je, kako kažu, na terenu, dakle prilikom rada na kulturnim dobrima, neko osporavao priloženu licencu.
ČEKAJU PROPISE
Iz Ministarstva kulture i medija za Pobjedu su podsjetili da se u skladu sa posljednjim izmjenama odredbi Zakona o zaštiti kulturnih dobara iz 2019. godine konzervatorska licenca izdaje na period od pet godina. Ističu da nije osnovana tvrdnja da nijedno pravno ni fizičko lice nema validnu konzervatorsku i istraživačku licencu.
"Imajući u vidu posljednje izmjene odredbi Zakona o zaštiti kulturnih dobara (2017/2019) jasno je da su pravna i fizička lica koja na dan stupanja na snagu ovog zakona imaju istraživačku i/ili konzervatorsku licencu dužna da ovom ministarstvu dostave zahtjev za relicenciranje u roku od godinu od dana stupanja na snagu ovog zakona. Pored toga, propisano je i da pravnim i fizičkim licima koja u datom roku ne dostave zahtjev za relicenciranje prestaje da važi licenca. Dakle, veliki broj imalaca licence koji su je po ranijim propisima dobili na neodređeno vrijeme dostavili su ovom organu zahtjev za relicenciranje u propisanom roku", saopšteno je iz Ministarstva kulture.
To što nakon tog roka nije obavljeno relicenciranje Ministarstvo opravdava isticanjem kako zakonom bliže nije definisan postupak relicenciranja?! Dakle, Ministarstvo u odgovorima Pobjedi tvrdi, u prenesenom značenju, kako zakon pravnike u Ministarstvu kulture i medija treba da nauči šta oni da urade kako bi obavili postupak relicenciranja?! Budući da to, kako kažu, nije bilo predviđeno zakonom, u Ministarstvu kulture i medija posvetili su se razmatranju izdavanja novih licenci, u skladu sa zakonom, na period od pet godina.
"Iz tog razloga a uzevši navedeno kao ključni osnov, ovo ministarstvo je započelo izmjene i dopune Zakona o zaštiti kulturnih dobara, kojim će se i ova veoma kompleksna tema zakonski urediti, na način da svako pravno i fizičko lice koje posjeduje licencu bude adekvatno tretirano tj. u skladu sa zakonom propisanim uslovima i kriterijumima", saopšteno je Pobjedi iz Ministarstva.
Iako se zaposleni u Ministarstvu kulture i medija, posebno u Direktoratu za kulturnu baštinu, prave neuki, te očekuju od izmijenjenog zakona da ih nauči šta treba da urade, a sami će u radnoj grupi za izmjene zakona i napisati taj postupak za relicenciranje, kroz odgovore Pobjedi otelo im se da konstatuju kako su istraživačke i konzervatorske licence i dalje validne samim činom prijavljivanja za relicenciranje, iako to relicenciranje više od četiri godine nije obavljeno?! A da ne govorimo o tome da se Stručna komisija za izdavanje i oduzimanje licenci, u kojoj sjedi i direktorica Direktorata za kulturnu baštinu Dobrila Vlahović, nije sastajala skoro dvije godine, te da se posljednji put, nakon tog perioda tihovanja, sastala tek prije nekoliko nedjelja zbog nagomilanih problema u vezi sa rekonstrukcijom Muzeja u Bijelom Polju?! A njen posao bi, između ostalog, upravo trebalo da bude postupak relicenciranja, ali i stroga kontrola učinaka svih onih koji u privatnom sektoru rade na kulturnim dobrima Crne Gore.
NESREĐENOST
Ovim povodom, Pobjeda je kontaktirala sa više pravnika i stručnih lica koji su ranije učestvovali u procedurama u vezi sa dobijanjem, produženjem ili oduzimanjem licenci. Svi se slažu da apsolutno nije potrebno da zakon zaposlene u Ministarstvu kulture i medija uči svaki korak oko postupka koji su već radili toliko puta, a i rade ga i dalje tokom razmatranja za izdavanje novih licenci. Tačnije, relicenciranje ili produženje licence, kako ističu, podrazumijeva sprovođenje ponovnog postupka za izdavanje konzervatorske licence. To isto se navodi i u Vladinim dokumentima koji definišu na koji način se dobija, produžava ili oduzima konzervatorska licenca. Naravno, kako navode izvori Pobjede, relicenciranje podrazumijeva i provjeru učinka svih fizičkih i pravnih lica, odnosno da li je bilo problema i kršenja propisa na projektima na kojima su radili u prethodnom periodu, što bi u krajnjem imalo za rezultat – oduzimanje licence.
Sa druge strane, više stručnih izvora, kao i izvora iz Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, potvrdilo je Pobjedi da već godinama vlada nesređeno stanje na polju izdavanja konzervatorskih licenci, odnosno da ih, kako oni tvrde, dobijaju osobe i pravna lica koja apsolutno nemaju kapaciteta da se bave kulturnim dobrima Crne Gore. Takvu konstataciju, uostalom, zaposleni Centra su iznijeli i bivšoj ministarki Maši Vlaović kada je, u prvim danima mandata, došla u posjetu ovoj ustanovi. Očigledno, bez efekta.
