Ne govori se ni da je Priština zabranila Vučiću ulazak u Kosovo, piše Dojče vele.
Prije više od sedmicu je direktor Instituta za sudsku medicinu u Prištini Arsim Grđaliju objavio kako je u Kiževaku u opštini Raška pronađena nova masovna grobnica.
Dva dana kasnije je i predsjednik Komisije za nestale osobe vlade Srbije Veljko Odalović rekao kako je u grobnici vjerovatno između 15 i 17 tijela i da će njihova identifikacija biti moguća poslije DNK analize.
Istog dana je i odjeljenje za ratne zločine Višeg suda u Beogradu zatražilo ekshumaciju tijela pronađenih u ovoj opštini na jugozapadu Srbije.
Tu vijest nije komentarisao gotovo niko od vlade u Srbiji, a jedini predstavnik opozicije koji je o tome nešto rekao je predsjednik Građanskog demokratskog foruma (GDF) Zoran Vuletić.
On je u saopštenju podsjetio kako masovna grobnica u Raškoj nije jedina pronađena u Srbiji i kako „skriveni grobovi pokazuju kontinuiranu neodgovornost države i nesumnjivo saučesništvo u zločinu“.
Vučić je nepoželjan na Kosovu
Nekoliko dana nakon otkrića grobnice u Raškoj je objavljena i vijest da je Aleksandru Vučiću zabranjen ulazak u Kosovo. Ni o tome ništa nije rekao nijedan srpski zvaničnik, a Predsjedništvo Srbije nije odgovorilo na molbu portala Kossev za komentar.
Na pitanje DW-a je li Vučiću zaista zabranjen ulazak na Kosovo i šta je bio razlog za tu odluku, Ministarstvo vanjskih poslova Kosova je poslalo link s saopštenjem ministrice Melize Haradinaj-Stubll:
„Zahtjev Vučića, Vulina, Đurića i Petkovića za posjetu Kosovu u doba kad se Kosovo suočava s ponovnim otvaranjem rane i velikog bola za nestalim osobama i otkrivanjem masovnih grobnica Albanaca predstavlja više uvredu nego provokaciju.“
Dodaje i kako će „svaki zahtjev Srbije u ovim okolnostima uvijek imati isti odgovor“.
Među rijetkima je, ako ne i jedini koji se osvrnuo na vijest o zabrani dolaska na Kosovo Vučiću, opet Zoran Vuletić.
Postavio je pitanje predsjedniku Srbije je li zabrana da on ode na Kosovo u „bilo kakvoj vezi s pronalaskom grobnice„.
Ali odgovor još nije dobio.
Kiževak je peta lokacija u Srbiji na kojoj su otkrivene masovne grobnice. Prije toga su grobnice s ukupno 941 tijelom pronađene u Batajnici, Perućcu, Petrovom Selu i Rudnici.
Pitanje nestalih je dio agende dijaloga Beograda i Prištine pod okriljem EU, a rješavanje tog problema ušlo je i u sporazum potpisan u Vašingtonu 4. septembra.
„Šta ćemo mi s takvim Srbima?“
Iako su se obje strane obavezale kako će „ubrzati napore te locirati i identifikovati posmrtne ostatke nestalih osoba“, neke izjave srpskih zvaničnika protivne su tvrdnjama kako Srbija to zaista i namjerava učiniti.
„Šta ćemo mi sa Srbima koji potkazuju Albancima i Hrvatima, pričaju razne gluposti, pokazuju im gdje su sahranjeni Albanci širom Srbije? Veljko Odalović, ta Komisija za nestale osobe. Oni malo-malo pa idu istraživati neke lokacije koje dojavljuju određeni špijuni…“, izjavio je ovog septembra u intervjuu za TV Happy novi predsjednik Skupštine Srbije Ivica Dačić.
Jedva dva mjeseca kasnije je Dačić za Sputnik izjavio kako „Srbija radi na istrazi ratnih zločina, otkrivanju grobnica i nestalih osoba“ i kako „u Srbiji niko ne sprečava da se nešto otkrije ili da se sankcionišu krivci“.
I ta izjava je protivurečna onom što je rekao nekoliko mjeseci ranije o internetskoj stranici Rat u Srbiji, gdje se podsjeća na zločine 90-ih godina u Srbiji.
To je za Dačića „besmislen poduhvat“ jer su „Haški tribunal i nacionalni sudovi ovih godina i decenija radili na tome“.
Upozorenje i iz Vašingtona
Na presude Haškog tribunala se pozvalo i Povjerenstvo za vanjsku politiku Kongresa SAD-a koji na socijalnoj mreži konstatira kako je za skrivanje tijela ubijenih Albanaca osuđen samo Vlastimir Đorđević koji je osuđen u Hagu na 18 godina zatvora, ali ne i ostali koji su u tome sudjelovali.
Fond za humanitarno pravo (FHP) je 2017. godine tom pitanju posvetio dosje „Operacija skrivanja tijela“. Podsjeća kako je odluka o sakrivanju tragova zločina na Kosovu donesena 1999. na najvišoj državnoj razini i kako je Slobodan Milošević od ministra unutrašnjih poslova Vlajka Stojiljkovića tražio neka „učini sve“ kako bi se uklonili sahranjeni leševi albanskih civila.
FHP raspolaže i dokumentima policije i vojske gdje se vidi kako su u sakrivanju leševa ubijenih Albanaca sudjelovali na desetine pripadnika i MUP-a Srbije i Vojske Jugoslavije. Utvrđeno je i da su, po nalozima policijskih dužnosnika, u uklanjanju leševa sudjelovali i civili i radnici javnih poduzeća.
Dokazi kako su leševi s Kosova premješteni u Srbiju su predočeni i u procesima pred Tribunalom u Hagu protiv Nikole Šainovića i drugih visokih dužnosnika Srbije, kao i u postupku protiv Vlastimira Đorđevića. Povrh toga, neki od dokaza o sakrivanju tijela ubijenih Albanaca predočeni su i pred Višim sudom u Beogradu u predmetima Suva Reka i Bitići.
Dugi popis, ali niko pred sudom
Ipak, niko od desetina pripadnika MUP-a Srbije koji se spominju u dosijeu FHP-a nije procesuiran. Pred sudom se tako nikad nije pojavio ni nekadašnji pomoćnik ministra policije Obrad Stevanović koji je 1999. godine na sastanku državnog vrha sažeo: „Nema tijela – nema zločina„.
Nije se sudilo ni načelniku Uprave kriminalističke policije MUP-a Srbije Draganu Iliću, koji je, navodi FHP, imao „vodeću ulogu u isplati dnevnica zbog operativnih troškova nastalih u akciji prikrivanja leševa“.
Optužnica nije podignuta ni protiv nekadašnjeg načelnika Kriminalističko-tehničkog centra Vladimira Aleksića, koji je, prema izjavi Slobodana Borisavljevića, šefa kabineta Vlastimira Đorđevića, sa Desimirom Radićem bio među saradnicima Dragana Ilića.
Na sudu se nije pojavio ni Petar Zeković, jedan od pomoćnika Vlajka Stojiljkovića, iako je službenik MUP-a Božidar Protić u Hagu svjedočio kako je prevozio leševe iz Kosova u Srbiju i da je tada u stalnom kontaktu bio upravo sa Zekovićem.
Nije istražena ni odgovornost Gorana Radosavljevića Gurija, nekad nadležnog za Nastavni centar u Petrovom Selu, gdje su otkrivene dvije masovne grobnice.
To nije učinjeno, iako je nekadašnji šef Službe državne bezbjednosti Radomir Marković na suđenju Slobodanu Miloševiću izjavio da mu je Dragan Ilić rekao, kako mu je pomoć u poslu (sanacije terena) pružio baš Goran Radosavljević Guri, navedeno je u dosijeu FHP-a.
Na taj dosije pozvalo se 18. novembra tijelo za vanjsku politiku Kongresa SAD, uz konstataciju kako, uprkos obećanju Aleksandra Vučića, pred sud nijesu izvedeni niti oni koji su u Petrovom Selu, na lokaciji Nastavnog centra 1999. ubili trojicu braće Bitići.
