Policija koja je istraživala neriješeno ubistvo tinejdžerke pre 50 godina saopštila je da se njen ubica još može identifikovati čak i ako je umro.
Suzan Long, osamnestogodišnjakinja, izašla je na ples uveče 10. marta 1970. i ušla u autobus do kuće za Elšam, u Norfolku, ali njeno telo je sledećeg dana pronađeno pored seoskog puta.
Bila je seksualno zlostavljana i zadavljena.
Endi Gaj, koji je vodio slučaj u policiji, rekao je: "Imamo DNK, čim dobijemo ime - slučaj je riješen".
Dodao je: "Recimo da je ubica u to vrijeme imao 30, sada bi imao 80 godina - postoji šansa da je i dalje živ. Čak i ako nije, postoje testovi kojima možemo da utvrdimo DNK vezu".
"Čak bismo mogli i da ekshumiramo tijelo ako do toga dođe."
Suzan Long radila je kao službenica u Norfok junion ui otišla je na zabavu u grad sa dugogodišnjim momkom koji tu živio.
Otišla je oko 22:20 i vidjeli su je u aubobusu za Elšam, koji je stigao na stanicu - Market Plejs - u 23:10.
"Upravo je dobila automobil tako da je znala da će to biti jedno od njenih posljednjih putovanja autobusom. Nažalost, pokazalo se da je to zaista slučaj", rekao je Gaj.
"Oduvijek se pretpostavljalo da je izašla iz autobusa na stanici Market Plejs, ali zapravo je nejasno. Vozač autobusa je u to vreme bio ispitan, ali se ne sjeća."
Od stanice do kuće njenih roditelja trebalo joj je još sedam minuta hoda.
U 5.30 ujutru, mljekar je pronašao njeno tijelo, licem prema dole u lokvi pored seoskog puta izvan Elšama.
Ubica Suzan Long - kojeg je Gaj opisao kao paničara - nije pokušao da sakrije tijelo, već su prolaznici mogli da ga vide u blizini ulaza na farmu.
Bila je potpuno obučena, ali narukvica i cipela su nedostajali i nikad nisu pronađeni.
Nije bilo znakova borbe i patolog je rekao da je vjerovatno preminula oko ponoći.
Na osnovu forenzičkih dokaza otkriveno je da je onaj koji ju je seksualno napao morao da ima rijetku krvnu grupu.
Policajci su uzeli 835 uzoraka krvi, razgovarali su sa 3.700 ljudi i ispunili 10.000 upitnika dok su kucali na vrata.
"Za to vrijeme, to je bila velika istraga", rekao je Gaj na pedesetogodišnjicu pokretanja istrage.
"Bili su vrlo temeljni - na njoj su pronađeni komadići bitumena i kontaktirali su Šel, koji je utvrdio da je to sa puta puta gde je i pronađena."
"Pronađen je i fragment boje iz automobila, koji nagoveštava da je bila u kontaktu sa nekim automobilom."
Njen dečko nije bio osumnjičen, kao ni putnici u autobusu, a nije uspostavljena ni veza sa muškarcima slične krvne grupe.
Ipak, Gaj je dodao da su ljudi 1970. mogli i da odbiju da daju uzorak krvi. Istraga je ubrzo zatvorena.
Najveća promjena dogodila se 2004. godine, kada je na osnovu uzetih uzoraka pronađen odgovarajući DNK.
Isključeni su svi koji su dali krv, a imaju rijetku krvu grupu.
Čak 50 godina kasnije, Gaj vjeruje da je ubica bio lokalac koji je poznavao okolinu.
Posljednji pokušaj
"Glasine se već godinama šire gradom - dobili smo nekoliko imena i istražili smo ih", rekao je.
"Ako ljudi na nekoga posebno sumnjaju ili se drugačije ponašaju oko godišnjice, onda to moramo da znamo."
"Ovo je posljednje bacanje kockica u pokušaju da utvrdimo čega se ljudi sjećaju - osim ako ne dobijemo tu DNK utakmicu, ne vidim šta bismo drugo mogli da dobijemo."
Majka Suzan Long, Moli, umrla je 2014. godine, "nikada nije saznala ko joj je ubio ćerku", i "bilo je nemoguće razumeti bol koji je trpjela svih ovih godina ", dodao je Gaj.
