"Koliko god januara prolazilo, iako su prepuni istorije, ratova, stradanja, uz krvavi Mojkovac i Božićni ustanak pa do hladnog mora Medovskog i 21. januar 1943. godine je za vječnost urezan u pamćenje Boke Kotorske, Crne Gore i cijele antifašističke Evrope", poručuju članovi UBNOR-a i antifašisti Herceg Novog
To je, podsjećaju, dan kada su u neravnopravnoj borbi od trista i više italijanskih fašista Grahovskih, Dragaljskih i Novskih četnika i "nacionalista i antikomunista", šta god im to ime prikrivalo, svakako saradnika okupatora, krvnički likvidirana, a kasnije i oskrnavljena četvorica revolucionara ovoga kraja.
"Bili su članovi Mjesnog Komiteta za Herceg Novi, rukovodioci Orjenskog partizanskog bataljona, narodnih heroja Nikole Đurkovića i Sava Ilića, kao i prvoboraca Daša Pavičića i Stijepa Šarenca", navode u saopštenju.
U noći između 19. i 20. januara 1943. godine je, podsjećaju, iz pravca Risna stigla grupa revolucionara, Nikola Đurković, Savo Ilić, Stojadin Soldatović i Nikola Malešević kako bi dogovorili i organizovali buduće partizanske akcije i djelovanje. Sastali su se sa Novskom grupom na Podima u zaseoku Tušupi, na skrovitom mjestu. Tu su podijelili zadatke i uloge, te je dio novske grupe koja je bila vojno-operativna otišao prema Mojdežu, a četvorica koji su činili politički dio ostali su prikriveni u omanjoj štali, kako bi se pred zoru vratili prema Risnu.
"Grupu nepoznatih je primijetila jedna mlađa sugrađanka koja je to saopštila mjesnom popu, a pop sljedbenik Joanikija Lipovca potrčao je četničkim istomišljenicima i saopštio ovo saznanje. Četnici kao sluge i najamnici okupatora su odmah ispunili svoju obavezu sluge i izdajnika svoga naroda i svaki detalj prenijeli italijanskom okupatoru.
U toku noći je organizovana akcija kao hajka na zvijeri po stotinu na jednoga i opkolili su mjesto gdje su se sakrivali revolucionari, navodi UBNOR i antifašisti Herceg Novog.
Nikola Đurković, Savo Ilić, Stijepo Šarenac i Dašo Pavičić koji su u noći između 20. i 21. januara čekali zoru da se povuku nijesu imali nikakve šanse ni za borbu, niti za bježanje.
"Poslije više pokušaja proboja i potrošene municije i bombi jedan po jedan su se u vječnost preselili tako da ih se i mi danas poslije 81 godinu sa ponosom sjećamo", navode u saopštenju.
Podsjećaju i ko su bili narodni heroji: Nikola Durković, rođen 1908. godine u Risnu, predratni pravnik studirao je u Parizu, organizator je ustanka, revolucionar, predsjednik Opštine Risan. Savo Ilić, rođen je 1914. godine u Ledenicama, opština Kotor, mladi predratni revolucionar, duverzant i jedan od organizatora ustanka u svom kraju.
Posdjetili su i na prvoborce: Danilo Dašo Pavicić, rođen je 1919. godine u Skadru, gimnazijalac Podgoričke gimnazije i student filozofskog fakulteta u Beogradu, revolucionar, borac i organizator ustanka. Stjepan Šarenac, rođen 1919. godine u Mostaru, predvodnik mladih revolucionara, student medicine i jedan od organizatora ustanka u Herceg Novom.
"Ratovi sa sobom nose žrtve i stradanje, ali i izdaju poniženje i ponos. Ponos svakako porodicama cetvorice boraca, a vječnu sramotu i prezrenje saradnicima okupatora i njihovim nasljednicima. Da bi se pohvalili sa "kapitalnim ulovom", dželati su svoje žrtve donijeli na glavni gradski trg, položili na pločnik, te skinuli krvavu garderobu i oko nje zaigrali kolo u narodu poznato kao "krvavo kolo". Postoji li ijedan potomak da se ponosi sa takvim precima?", navode u saopštenju.
Oko krvave odjeće su, podsjećaju, kolo igrali četnici Grahovsko Dragaljskog bataljona sa dijelom novskih četnika i hercegnovski nacionalisti antikomunističkog odreda "Orjen", kako su sebe nazivali.
"Ovo bijahu saradnici okupatora interesantnog naziva, bez brade i kokarde na šubari, ali sa istim stavovima i ciljevima. Svjedoci smo da i danas imamo političke grupacije sličnoh manira i ponašanja, sa ili bez četnickih obilježja. Da nije bilo gradskog fotografa Luke Cirigovića koji je sa svoga prozora krišom napravio fotografiju, vjerovatno bi nas danas ubjeđivali da je sve to laž i da su se četnici i ovi drugi borili protiv okupatora", poručuju članovi UBNOR-a i antifašisti Herceg Novog.
Ali fotografija, dodaju, jasno pokazuje razdragane folkloraše kako zagrljeni igraju, dok ih uniformisani italijanski fašisti sa čuđenjem sa strane gledaju.
"Ni tu krvavom piru nije bio kraj, pa pošto nijesu bili sigurni koga su tačno ubili, više puta su iz zatvora na Mamuli dovodili brata i sestre Nikoline da potvrde identitet. Prolazili su pored mrtvog brata, ali ni jednim gestom ne reagujući, kako neprijatelju ne bi pružili užitak saznanjem da su ubili najboljeg. Poslije drugog dovođenja i vraćanja u zatvor na Mamuli, izmučeno i slomljeno srce najmlade Nikoline sestre Ane nije izdrzalo, već je prepuklo od bola. U zadnjim godinama se sve češće postavlja pitanje da li je zaista pobijeđena četnicka ideologija sa završetkom rata 1945. godine ili su "koreografi" ovog, u narodu poznatog, "krvavog kola" i dalje aktivni?", navode u saopštenju.
Kakvo li je, pitaju, to kolo koje se zaigralo oko Crne Gore i ko su stvarni koreografi, a ko li folkloraši?
"Postoji li neki Luka Cirigović da sve to ovjekovječi i predoči antifašistickoj Evropi ili će kao i prošli put nasijedati na neistine izdajničke londonske vlade, koja je ubjeđivala svijet da se bore protiv fašističkih okupatora, a u stvari su bili obični poslušnici i prljavi borci protiv stvarnih boraca protiv fašizma. Ko je danas u, nekada slobodarskoj i antifasističkoj Crnoj Gori, na čelu zakonodavne vlasti, kojem se iskreno i nema šta zamjeriti jer je cio zivot posvetio retrogradnoj četnickoj ideologiji, za šta je nagrađen titulom četničkog vojvode kao i sabljom od nekih sličnih njemu", navode u saopštenju.
On, poručuju, zastupa one sa bradom iz onog "krvavog kola" od onomad ili od sada.
"Ali imamo i one što se tada nazivahu "nacionalisti i antikomunisti", a koji su zagrljeni u istom kolu malo ođeveniji, bez šubara uredno podšišani i obrijani, sa malo kulturnijim manirima, ali sa istim zadatkom i ciljem i tada i sada. Šta nam to poručiše oni koji ciljano vezano za datume skrnave "Bezmetković" i sve ostale spomenike NOR-a. Jesu li to izolovani ili dobro organizovani slučajevi.Da li se ovako zavređuje neka pozicija u enrrgetskom sektoru CG ili državnom aparatu. Hoće li nadležni adekvatno reagovati ? Postoji li bojazan ako se ovo kolo i dalje bude igralo oko Crne Gore da će nestati i Crna Gora i građansko društvo u njoj, kao što to bijaše 1918. godine. Imali dovoljno olovki da se izbori sa ovakvim folklorom, uz nadu da će samo olovke i biti potrebne. Hercegnovskim i svim drugim herojima neka je vječna slava i zahvalnost, a antifasistička država vječna", zaključuju u saopštenju.
