U ime kolega iz Udruženja glumaca Crne Gore oproštajno pismo Stevanu Radusinoviću, koji je iznenada preminuo juče u Podgorici, napisala je njegova, kako su naveli, klasićka Dubravka Drakić.
Pismo prenosimo integralno:
Dragi naš Stevane,
Znamo da nisi volio formalnosti, da sve što je uobičajeno nije bilo tvoj izbor, da si bježao od svega što je imalo miris provincije i površnosti. I sad, treba da se oprostimo od tebe, a da preskočimo ono što u glumi nikako nisi volio, a to je patetika? To bi trebalo da je posljednji izazov koji si nam zadao.
Sa koliko si elegancije, lucidnosti i samo tebi svojstvenog šarma bježao od gordosti i težinjanja sveprisutnog. Od dnevne politike i velikih riječi. Od samozvanih velikana i umjetnika, od kojih si se branio britkim jezikom, pronicljivim humorom i duhovitim komentarima. Rijedak, jedinstven dar da prepoznaš vrijednost, da podržiš mladost, da utješiš slabost. Duhovan, ali kroz istinsku potragu za smislom.
1
Sve si mogao da igraš, tvoja je glumačka inteligencija često prevazilazila umjetničke standarde ekipa sa kojima si radio. Sve si razumio, otkrivao i učio lako. I ti si bio lagan za saradnju, komunikaciju, razmjenu.
Sve je sa tobom bilo lepršavo, nasmijano, drugačije. I master režije koji si upisao trebalo je da bude tvoj novi prostor slobode, razmjene, smijeha. Davanja bezuslovnog pozorištu, glumi, prijateljima... A danas, sve si nas rastužio.
Drugačiji, jedinstven, naš Stevan Radusinović. Dječak sa željom da mijenja i sebe i svijet oko sebe.
Pretežak zadatak, dragi prijatelju, možda si od svih nas očekivao previše, a mi nismo umjeli da te pratimo.
Spokoj, san i mir duši tvojoj.
