National Geographic kaže da su definicije tri ugrožene kategorije - ranjive, ugrožene i kritično ugrožene - zasnovane na pet kriterijuma: stopa smanjenja stanovništva, geografski raspon, veličina populacije, ograničenja broja stanovnika i vjerovatnoća izumiranja.
Ugrožene kategorije imaju različite stepene za ove kriterijume. Kako se populacija i opseg vrste smanjuju, vrsta postaje sve ugroženija. Vrsta se klasifikuje kao ranjiva ako se njena populacija smanjila između 30 i 50 procenata.
National Geographic, naravno, govori o životinjskom i biljnom svijetu, flori i fauni, a ja u mislima, već duževrijeme, imam nas - Crnogorce i Crnogorke - ugrožene homosapiense Zapadnog Balkana.
Zamišljam da bi nas tako i David Attenborough opisao da smo dio jednog njegovog fenomenalnog, globalno popularnog programa. Zamišljam prelijepe predjele naše minijaturne države, koja broji ni manje ni više nego pet nacionalnih parkova na prostoru manjem od recimo Velsa, plavetnilo neba, rujne zore.
Kako pomoći naciji u srcu Evrope kritično ugroženoj?
Rasporedila se ekipa što drumom što dronom i snima gospodina Attenborougha koji stoji na jednoj od nevjerovatno lijepih tačaka (snimak drona sveobuhvatan) i kaže toplim, uvijek pomalo tihim, prepoznatljivim glasom:
“Crnogorci, ta lijepa i gorda nacija, svoji na svome, ratnici, vitezovi, junaci. Visoka nacija, sklona zoru i šepurenju. Crnogorske žene vile ovih prostora, stub i ognjište. Crnogorci su, dragi gledaoci, ugroženi. Njihov prirodni habitat, na ovako važnom geopolitičkom položaju, uvijek je bio meta raznih predatora i osvajača. Mnoge su se vrste stotinama godina otimaleoko njega, ali je, ipak, ovaj ponosni primjerak opstajao i uspješno branio svoje.
Nažalost, ova mala nacija je opet pod napadom starog agresora ove regije, velikosrpskog nacionalizma. Ova koristoljubiva, podmukla, agresivna aždaja ne preza ni od čega ne bi li etničke Crnogorce ugrozila po svih pet kriterijuma ugroženosti National Geographica.
Nije sama ta aždaja iz sjevernog okruženja. Potpomognuta je specifičnim organizmima unutar same Crne Gore, nastalim genetskom mutacijom i razuđivanjem stepena inteligencije. Zbog toga je ugroženost ove ponosne vrste još specifičnija.
Prestati sa brojanjem (popisom) cjelokupnog habitata. Svi su građani Crne Gore Crnogorci
Kako pomoći naciji u srcu Evrope kritično ugroženoj? Osigurati joj suverenitet i identitet edukacijom sa posebnim osvrtom na slavnu istoriju. Redovne posjete školama na svim lokacijama koje su od bitnog značaja za njihovu državnost, starijeg i novijeg datuma.
Posjećivati džamije, katedrale, crkve i ukazivati na svu snagu multikulturalnog života, koji je za ponos na tako malom prostoru. Objasniti što je vjera i kako je poštovati i omogućiti je svim onim koji imaju inklinacije ka njoj. Jednako, ravnopravno. Jačati kulturni identitetCrnogoraca kroz jezik njenih pjesnika, pisaca, građana.
Obavezne školske planinarske ekskurzije po vrhovima i planinama sa veličanstvenim pogledom gdje će se na oštrom vazduhu shvatiti sva surovost svakodnevnog života predaka i zašto je nasljeđe obaveza i građanska dužnost.
Prestati sa brojanjem (popisom) cjelokupnog habitata. Svi su građani Crne Gore Crnogorci. One koji više vole tuđe prerije i potoke podstaknuti serijom zakona na preseljenje (pogotovo uslučaju nepoštovanja državnih objelježja), a onima koji odluče da ostanu pokazati kako se voli prirodna sredina u kojoj obitavaju i kako se ona čuva i pazi. Obrazovanje, kultura i nauka.
Takvi Montenegrini će srećno produžavati lozu, čuvati svoju životnu sredinu, mijenjati partije redovno ako im je ekonomski i ekološki segment nezadovoljavajući i boriće se za neke bitke modernog doba. Postaće dio kontineta, dio globalnog sela..”
Ovo kaze Mr Attenborough u mojim dnevnim razmišljanjima. Postoji li neki UNESCO, Greenpeace za homosapience Montenegrine?
(Autorka je umjetnica, Royal Opera House, London)
