Krajem 19. vijeka palatu je izgradio Eduard Luis Jozef, baron Empejn, belgijski industrijalac i milioner, egiptolog amater.
Napuštena zgrada je danas zatvorena za javnost. Čuvari na kapiji su zaduženi da u njoj ne bude nikoga osim slijepih miševa i ponekog psa lutalice.
Empejn se obogatio na izgradnji željezničkih linija u Belgiji i Francuskoj, a osmislio je i izgradnju pariskog metroa.
U nastojanju da spasi ugovor jedne od svojih kompanija za izgradnju željeznice, 1904. godine je otputovao u Egipat i tu ostao. Neki tvrde da je bio očaran pustinjom, a drugi da su ga opčinile čari Ivet Bogdadli, jedne od najljepših žena tadašnjeg kairskog visokog društva.
Sljedeće godine je kupio veliki komad pustinje od britanske kolonijalne vlade i na njemu počeo izgradnju Heliopolisa - „grada luksuza i dokolice“. U samom centru izgrađena je baronova palata, na vještačkom uzvišenju s kog je mogao da posmatra kako u pustinji niče grad.
Neobična građevina sagrađena je od armiranog betona i okružena terasama i egzotičnim vrtom punim skulptura. Iznutra je bila oslikana freskama, ukrašena skupocjenim ogledalima i opremljena prelijepim namještajem.
Tragična sudbina porodice Empejn
Uprkos toj ljepoti, životni put Empejnovih bio je tragičan. Izložena preziru poslije najmanje dvije vanbračne veze, njegova supruga Helena bacila se s vrha kule.
Kćerka Mirijam, koja je imala psihičkih problema, kada je bila neraspoložena satima je sjedjela u jednoj sobi u prizemlju, gdje su je šest godina poslije majčine smrti pronašli mrtvu.
Sam baron je u palati obolio od epilepsije, ali se na počeku Prvog svjetskog rata ipak vratio u Belgiju i poživio do 1929. godine, dok je u zdanju ostao da živi njegov sin plejboj, sve do revolucije 1952. godine.
Oronulu zgradu je 2005. godine kupila egipatska vlada, ali samo dva mjeseca poslije otvaranja za javnost, iz neobjašnjivih razloga je ponovo zatvorena. Danas je prazna i ruinirana, okružena samo jezivim pričama i sujevjerjem.
