Kad je odlazio, Đukanović je kao jedan od motiva naveo davanje šanse institucijama da se učvrste u odsustvu (pre)jakog lidera. Njegov povratak, međutim, nije znak da su crnogorske institucije sazrele! Nego, da je prevladala logika kako se treba vratiti starom modelu upravljanja, dok uslovi za jačanje državnih organa ne postanu manje rizični! Prosto, stvari se, ni globalno, ni lokalno, nijesu odvijale u skladu sa Đukanovićevim predviđanjima i, nema sumnje, željama. Kriza se odužila i stavila Crnu Goru pred iskušenja kojima nije dorasla. U takvom ambijentu planovi o privatnom biznisu i političkoj penziji morali su, poput onih o kaljenju institucija, da sačekaju bolje dane.
U toku je, ako nijeste primijetili, akcija spasavanja, samo je na čelo “kriznog štaba” došao iskusniji, strožiji i autoritativniji čovjek. Zacijelo svjestan da, po dva osnova, ima dodatnu obavezu prihvatanja te dužnosti: prvo - ako je Igor Lukšić nešto i propuštio da uradi bolje nego se moglo, Đukanović je sukrivac, jer je dosadašnjeg premijera bezmalo oktroisao; drugo - sva obećanja iz kampanja prvjenstveno su njegova, pa je red da ih on i ispuni.
Svakako najvažnije je ono o 40 hiljada novih radnih mjesta. Javnosti je, ipak, najzanimljivije, a Đukanoviću najteže - kako će da promijeni ljude koje je “vlast deformisala”. Taj bi rez morao da bude i širok i dubok! U medicini, teško ih preživi pacijent, u politici nijesu preporučljivi za onoga ko drži skalpel u ruci! Makar ta ruka, ponoviću, bila daleko najmoćnija u državi! Problem je što bi odgađanje zahvata značilo nezaustavljivo proširenje gangrene i sigurnu (političku) smrt!
Pred sličnom polit-medicinskom dilemom je i nova, još nepersonalizovana i, ajmo reći, principijelno neprofilisana vlast u Nikšiću. U predugom čekanju pobjede na državnom nivou, osvajanje nekadašnjeg industrijskog centra Crne Gore moglo je za opoziciju biti i više od utješne nagrade. No, uz nektar izborne pobjede, poslužene su i dvije ljute papričice: prva - u vidu okolnosti na terenu, jer je Radojičeićev kabinet ostavio Nikšić u gorem stanju, nego Sandy istočnu obalu SAD; druga - trenutno dospijevanje obaveza nastalih tokom predizbornih busanja u principijelna prsa.
Reanimacija Nikšića bila bi golem izazov za administraciju Angele Merkel, pa se novim gradskim vlastima s jednakim pravom može čestitati i izjaviti saučešće! S druge strane, bilo kakav pomak nabolje, nakon višegodišnjeg praktikovanja politike “spaljene zemlje”, biće lako primijećen i predstavljće dobar ulog za predstojeće političke bitke. Evo ti Nikšić, pa skoči - začikivaće državna vlast nikšićku, ne priznajući da joj je stavila tegove oko nogu, a zaletište posula špenadlama.
No, da bi se uopšte mogla uhvatiti u koštac sa životnim problemima Nikšićana, koalicija DF, SNP i Pozitivne mora najprije smisliti objašnjenje za “kompromis”, dovoljno dobro da se s njim se mogu pojaviti pred novinarima i svojim glasačima. Namjerno uzimam ovakav redoslijed, jer se biračima računi polažu kasnije. Dakle, od prvobitne Platforme, s kojom je Pozitivna izašla pred javnost i DF - “ostali samo dugmići”! A, živjeli fejsbuk političari - za koji dan pitanje je hoće li I to? Za detaljniju analizu nema potrebe, jer su i politički analfabete uočili kolosalna odstupanja povodom Kosova i genocida u Srebrenici. Izgleda, međutim, da i dio o simbolima treba pročitati barem tri puta?!
Priča o Nikšiću još nije zatvorena i zato treba sačekati sa definitivnim sudovima. Dvije stvari su, međutim, jasne. DPS je zaslužio da izgubi izbore u Nikšiću, te ne bi bilo ni pravedno ni dobro da opet bude dio vlasti u tom gradu. Loš rad mora biti kažnjen, jedina je društveno prihvatljiva poruka! Građani su dali šansu trima opozicionim strankama da zajednički upravljaju naredne četiri godine. Eventualna nesposobnost da se dogovore, pokazala bi ih kao beznadežno neozbilje političke amatere.
Postizborni galimatijas napravila je Pozitivna, Platformom čiji je sadržaj odbijao Front, pa i SNP, a bio kao prepisan iz programa DPS, SDP i njihovih koalicionih partnera! U ovom trenutku izgleda da je Darko Pajović, tokom pregovora sa Lekićem, morao da proguta dvije velike žabe! Ako se priča o himni spusti s fejsbuka u ravan realne politike, progutaće i treću ili će povratiti obje progutane?! Kako god bilo, čini mi se da je Pozitivna već propustila najbolji momenat da izvuče maksimalan profit za budućnost. Legitiman je, dakako, i rezon - bolje Nikšić u ruci, nego Crna Gora na grani.No, ponoviću, još u kampanji se trebalo sačuvati od ulaska u varijantu - ako uzmeš kajaćeš se, ako ne uzmeš kajaćeš se još više!
I za kraj nešto jako poučno, mada nema veze sa gore navedenim. Moram pomenuti ostavku generalnog direktora Bi-bi-sija Džordža Entvisla. Uradio je to osjećajući odgovornost što je u emisiji “Njuznajt”, prije desetak dana, jedan političar neosnovano optužen za pedofiliju!
“Odlučio sam da je jedina časna stvar koju treba da uradim da se povučem” - kazao je Entvisl!
Volio bih da neće, ali znam da hoće moji omiljeni likovi sa domaće medijske scene iz ovog događaja izvući sljedeće naravoučenije - pa i Bi-Bi-Si griješi! Opet krivo!!!
Iako nije direktno učestvovao u produkciji sporne emisije, prvi čovjek najstarijeg javnog servisa zna šta mu je činiti jer zna kakav je red, zna šta znači odgovornost i, bez obzira na grešku – ima novinarsku čast. Naravoučenije je, dakle - prihvati kao čovjek posljedicu za koju si odgovoran!!!
Nemoj, do posljednjeg dana, govoriti - nijesam pročitao tekst, to je uradio neki novinar, ja nemam veze s tim…
Naravoučenije je i ono što često govorim redakciji Antene M: “to što imamo mogućnost da ljudima uništavamo živote, ne znači da treba i da je koristimo”!
I bez nas ih ima dovoljno koji to rade s puno ljubavi i predanosti.
Darko ŠUKOVIĆ
RADIO VEZA, 12. NOVEMBAR
