Što da ne, možda će se ovaj saziv „gorditi“ nad svijemam prethodnima. Malo vjere u domaće snage nije kažnjivo.
Sam početak, međutim, nije dao ni mrvicu povoda za optimizam! Uvažena profesorica Jelisava Kalezić izvukla je iz rukava takvu zamjerku našoj himni, da bi joj na originalnosti pozavidio osnivač udruženja za zaštitu Kojota od zuluma Ptice Trkačice. Prva predsjedavajuća prva je primijetila, barem javno, da je Sekula Drljević bio ne samo kvisling, nego i rodno nesenzitivna osoba. Ako neko ima problema sa stranim riječima: kvisling je izdajnik, a ovo drugo znači da nije dovoljno uvažavao zene.
Ne znam šta je posrijedi, da li nepodnošljiva eskalacija koncepta ljudskih prava, da li opsesivna potreba da se „Oj svijetla majska zoro“ prepolovi, tek situacija je nakratko uistinu bila primjerenija crtaću nego visokoj politici?! Srećom, ceremonija je okončana bez ad hoc intervencija na tekstu! Mogu mislit na kakvo olakšanje prisutnoga hora! Stravljenog od mogućnosti da otpjeva, bez vježbe i nade u uspjeh, stih: „Sinovi smo i kćeri tvog stijenja“! A onda, sljedstveno istom principu i: „ Majko i oče naš Crna Goro“!
Jer, nećemo se senzitivisati jednostrano, no ako idu ženska đeca u himnu, ide i muški roditelj!
A, onda dilema - kćeri ili šćeri?
Te da li okolnost što ubacivanjem oca u tekst himna dobija religiozni prizvuk („Oče naš“), ugrožava princip odvojenosti crkve od države?
Koje crkve?
Kratko surfovanje kroz tekstove himni, dovelo je mog prijatelja Andreja Nikolaidisa do dramatičnog otkrića. Liše austrijske, himne ostalih evropskih zemalja nijesu usklađene sa evropskim standardom o nerazdvajanju polova ni po cijenu prepjevavanja? Nalaz je utoliko mračniji što se među državama - grešnicama pojavljuju utemeljivačice EU! Tako himna Njemačke govori o bratstvu (ne, dakle, o sestrinstvu) i zemlji očeva, bezobrazno preskačući majke, koje su, po definiciji, uslov postojanja svakog Njemca! I Engleska nacionalna pjesma zaziva bratstvo, kao da je Elton Džon njen autor. Pritom, gorepomenutoj Austriji nije palo napamet da „Horu bečkih dječaka“ doda djevojčice.
Da tako nije samo u centru Evrope, nego i na periferiji, svjedoči komšijska „Bože pravde“ koja poziva da se spasi Kralj! Kraljicu ne pominje!?
Predominaciju muškog roda u himnama lakše je shvatiti, kad vidite da knjiga nad knjigama – Biblija prilično netaktično izbjegava da pomene majku našu, ali zato gotovo da nema stranice bez oca našeg nebeskog! Pa se čudite što su, onda, svi sveštenici u crkvi – muškarci!?
Da stavimo tačku na argumente i ironiju. Dovoljno je bilo i jednoga i drugoga.
Nadam se i da je epizoda sa rodnom nesenzitivnošću himne bila nauk za nove poslanike da ne treba šokirati javnost na početku mandata. Četiri skupštinske godine su vrijeme koje treba popuniti mudrim, korisnim riječima i djelima. A, kad nakon predizbornog insistiranja na pitanjima životnog standarda, za prvu metu odaberete himnu, pa još predložite njeno prepjevavanje po tobože briselskim notama, onda samo potvrdite da su vam stvarni prioritet – identitetska pitanja.
Darko ŠUKOVIĆ
Radio veza 8.novembar
