Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) očekuje od Ministarstva pravde da, prije upućivanja Vladi, izmijeni definiciju javnih funkcionera u Zakonu o sprečavanju korupcije jasno izuzimajući predstavnike/ce nevladinih organizacija i socijalnih partnera.
“Uprkos komentarima i sugestijama dostavljenim u 2024, Ministarstvo pravde je bez ikakvog obrazloženja odbilo da istu uvrsti prilikom izrade Nacrta zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprečavanju korupcije, iako je i Agencija za sprječavanje korupcije u svom saopštenju podržala ovakav stav. Naime, odredba člana 3, stava 1 važećeg Zakona o sprečavanju korupcije, po kojoj se „izabrani, imenovani, odnosno postavljeni” predstavnici/e i NVO sektora - a ne samo oni izabrani, imenovani i postavljeni na javne funkcije, odnosno pozicije koje sa sobom nose javna ovlašćenja, vlast, moć, upravljanje i rukovođenje, odnosno donošenje meritornih odluka - smatraju javnim funkcionerima/kama, suprotna je suštini postojanja NVO i socijalnih partnera, njihovoj misiji i principima djelovanja i u potpunosti ograničava djelovanje ovih organizacija”, pojašnjava se u saopštenju UMHCG-a.
Sa aspekta oblasti njihovog djelovanja, kako dodaju, predstavnici/e NVO zastupaju interese grupacija koje predstavljaju i za čija se prava i slobode bore, a nikako političkih struktura, vlasti ili bilo koje druge grupacije i/li pojedinaca. Iz tog razloga, naglašavaju iz ove NVO, ne mogu imati izjednačen status sa javnim funkcionerima/kama koji se biraju na osnovu Ustava i/ili zakona (sistemskog i matičnog zakona za oblast u kojoj se određena lica postavljaju/imenuju).
“Stoga, nije ni pravedno predstavnike/ce NVO smatrati javnim funkcionerima propisujući im obaveze koje imaju javni funkcioneri, ali ne i prava i ovlašćenja. Podsjećamo, država se odlučila za demokratizaciju procesa donošenja odluka na način što je svojim pravnim sistemom definisala izbor predstavnika/ca NVO i to u skladu s propisima koji uređuju ove oblasti, s ciljem da joj ove strukture društva pomognu u kvalitetnijem i svrsishodnijem donošenju odluka. Prema tome, predložene predstavnike/ce podržavaju NVO kao svog/ju predstavnika/cu i imenovanjem te osobe, u nekom radnom tijelu za izradu javnih politika: zakona, pravilnika, strategija, programa, planova ili za pripremu izvještaja o sprovođenju javnih politika, kao i u savjetodavnom tijelu, koje se obrazuje za potrebe vlade, ministarstva ili drugog organa, a koja nemaju nadležnost za donošenje i sprovođenje odluka, uključujući izbore i razrješenja, oni i dalje moraju ostati isključivo predstavnici/e struktura koje ih predlažu, a ne onih koji verifikuju taj predlog i/li ih imenuju”, stoji u saopštenju UMHCG.
Oni podsjećaju da je uslov za kandidovanje za bilo koje radno i/li savjetodavno tijelo taj da osoba nije javni/a funkcioner/ka, pa je, po njihovom mišljenju, neprihvatljivo da osoba za čiji je izbor/imenovanje nepostojanje javne funkcije bilo uslov postaje javni funkcioner/ka u momentu kada bude izabrana na osnovu kandidature, a po mišljenju/tumačenju Agencije za sprječavanje korupcije.
“Sve prethodno navedeno je i ograničavajuće ne samo za nacionalni nivo, već i za učešće u različitim nadnacionalnim i međunarodnim tijelima za koja su propisani uslovi i standardi koji se odnose i na nespojivost i nepostojanje javne funkcije, poput Komiteta za prava osoba s invaliditetom, Komiteta o pravima djeteta, Komiteta za eliminaciju svih oblika diskriminacije nad ženama i dr. Ukoliko Ministarstvo i dalje bude instistiralo na važećoj odredbi ostavlja se prostor nekom budućem sastavu Agencije da svojevoljno tumači pravni propis, u zavisnosti od prakse upravljačke strukture u njoj, i pokazuje se namjera Vlade da suštinski i formalno ograniči djelovanje NVO”, zaključuje se u saopštenju UMHCG.
