Kada je prije skoro deceniju slika „Narandžasto, crveno i žuto“, koju je šezdesetih naslikao Mark Rotko, prodata za oko 90 miliona dolara nije bila rijetkost, čak i od onih kojima ime nije bilo nepoznato, čuti komentar da je riječ o precijenjenoj budalaštini, snobovskoj megalomaniji, pa čak i nepravdi globalnih razmjera.
Takva slika nikome ne treba – bio je jedan od komentara koji se, osim banalnošću, odlikovao i univerzalnom istinom, ne samo kada je ovo, već i bilo koje drugo djelo nekog slikara u pitanju. Nedvosmislena podjela kupovine na ono što je, s jedne strane, uslovljeno potrebom i, s druge strane, ono što je vođeno željom premisa je koja, u silogizmu sa bilo kojim drugim iskazom, bilo da je riječ o tržištu ili o stvaralaštvu, vodi do samo jednog zaključka – umjetnost nije potrebna.
Zaista, umjetnine nijesu sredstva koja mijenjaju dinamiku fizioloških procesa per se i samo nam činjenica da možemo da spoznamo snagu umjetnosti omogućava da u njima vidimo vrijednost. Vašem psu neće previše značiti podatak da vam je danima razmatranoj taktici vjetar u leđa dala sreća kada ste na aukciji uspjeli da ugrabite sliku Damiena Hirsta ako odluči da je obori sa zida. Nije to bitno ni vašoj mački. Ni komšiji koji popunjava kladioničarski tiket govoreći kako je sve to prevara.
Ako vjekovi umjetničkog stvaralaštva i vrijeme tokom kojeg ono ima ma koliko varijabilnu, ali ipak tržišnu cijenu, nijesu bili dovoljni za razumijevanje pojma cijene u umjetnosti zašto bi nas onda čudilo to što se NFT posmatra u nevjerici.
Neki NFT dostižu milionsku cijenu. Princip je potpuno jednak onom koji postoji na tržištu tradicionalnih umjetnina – kupac je spreman da izdvoji više novca jer očekujue rast vrijednosti u budućnosti
NFT, odnosno nefungibilni tokeni, predstavljaju komade umjetnosti u digitalnom svijetu koji se inicijalno plaćaju elektronskim novcem. Ma koliko djelovali neuporedivo s “tradicionlanom umjetnošću”, NFT se od nje ne razlikuju. Osim što je tržišni objekat, NFT ne ispunjava niti jednu drugu svrhu osim – umjetnosti. Ono što uslovljava njenu cijenu i vrijednost je aura od koje zavisi da li će je ikada neki kupac poželjeti. Bez jedinstvenosti ili aure tržište umjetničkih djela ne funkcioniše.
Tehnička karakteristika ovih tokena je što se ne mogu zamijeniti za istu vrijednost. To je ono što ih odvaja od kriptovaluta. Na primjer, ako u digitalnom novčaniku jedan bitcoin ili ethereum zamijenite istim iznosom razlika neće biti vidljiva. Kod NFT to nije slučaj, jer izjednačavanje ove vrste ne postoji.
U ovom slučaju riječ je o digitalnom potpisu fajlova koji nijesu ekvivalenti jedni drugima. Potvrda o vlasništvu fajla ne može da se mijenja ili kopira. Ovo stvara tržišnu vrijednost kojom se takođe može spekulisati. Stvarni rad se i dalje može kopirati nezavisno od NFT-a i često je takođe slobodno dostupan na internetu. Glavna razlika između privatne kopije i NFT kupovine je u tome što kupac sa potpunom sigurnošću zna da je njegov primjerak autentična verzija.
NFT je tehnologija zasnovana na blockchainu – decentralizovanoj bazi podataka koja je stekla široku popularnost zahvaljujući kriptovalutama, a koja se koristi za prenos informacija na način koji je zaštićen od falsifikovanja. Programi koji dozvoljavaju jednokratne unose, poput NFT-a, takođe se mogu upisati u takav direktorijum. Sve što je potrebno, kao i kada je riječ o kriptovalutama, je sistem verifikacije – opredjeljujući u čitavom procesu.
Neki NFT dostižu milionsku cijenu. Princip je potpuno jednak onom koji postoji na tržištu tradicionalnih umjetnina – kupac je spreman da izdvoji više novca jer očekujue rast vrijednosti u budućnosti. Međutim, u demistifikovanju cijena polazimo od toga da je promjena buduće cijene uslovljena očekivanim budućim prepoznavanjem vrijednosti. Drugim riječima, vrijednos će postojati dok god se bude zadržala tražnja, a nju će usloviti nečija spremnost da plati na osnovu opčinjenosti djelom, kakva je postojala makar kod prvog kupca.
NTF nije potreban i neće nikada biti, baš kao ni umjetnost, uopšte. Dakle, ovdje ne govorimo o potrebi – riječ je o njoj suprotstavljenoj želji, iz čega god ona proistekla.
