Nacrtom odluke propisano je da radno vrijeme podgoričkih ugostiteljskih objekata bude od šest sati do ponoći, dok je isključivo za disko i noćne klubove koji se nalaze u stambenoj i stambeno poslovnoj zgradi,predviđeno radno vrijeme od 22 do 24 časa. “Logično bi bilo očekivati da lokalne uprave teže stvaranju povoljnog ambijenta za razvoj preduzetništva na njihovim teritorijama, a time i da imaju dovoljno sluha za probleme sa kojima se sučavaju privredni subjekti. Prosto je nevjerovatno da se jedan podzakonski akt, koji u značajnoj mjeri mijenja uslove poslovanja stavi na javnu raspravu, a da isti u obrazloženju ne sadrži analizu ekonomskih efekata koje će proizvesti. Pritom, nesumnjivo je da će oni biti izrazito loši”, naglasila je Radulović.
Podsjeća da je limitiranje radnog vremena za ugostiteljske objekte propisano na osnovu člana 6 Zakona o zaštiti od buke u životnoj sredini i Pravilnika o vrstama, minimalno tehničkim uslovima i kategorizaciji ugostiteljskih objekta, te Zakona o turizmu.
“Međutim, ni u jednom od ovih propisa nema utemeljenja za ograničavanje radnog vremena. Iz naziva pravilnika se može zaključiti kojom problematikom se bavi, a zakon se u veoma maloj mjeri odnosi na ugostiteljske objekte i to ne na način na koji to implicira predlagač odluke. Jedina dodirna tačka pravilnika sa predmetnom odlukom je određenje početka rada objekta tipa noćnog kluba - bara nakon 22 sata i ona uređuje da svi ugostiteljski objekti u kojima se emituje muzika moraju imati dodatnu izolaciju kojom se uređuje zaštita od buke. Ukoliko bi došlo do usvajanja ove odluke, radno vrijeme noćnih klubova bi trajalo svega dva sata, čime bi bilo nemoguće ostvariti prihode za zapošljavanje i isplatu zarada potrebnom broju zaposlenih, dok je o izmirivanju svih obaveza koje prate poslovanje, počev od zakupa, svih fiskalnih i parafiskalnih dažbina, suvišno komentarisati”, ocijenila je ona,
Precizirala je da se zakon ne primjenjuje na buku u zatvorenim prostorima, već se pod pojmom buke u životnoj sredini “podrazumijeva nepoželjan ili štetan zvuk na otvorenom prostoru, koji nastaje ljudskom aktivnošću, uključujući buku koja potiče od drumskog, željezničkog i vazdušnog saobraćaja i industrijskih postrojenja”.
- Čak i da ovaj zakon odnosi na sve ugostiteljske objekte (a odnosi se samo na one koji upotrebljavaju akustične uređaje na otvorenom prostoru ili na terasama tih objekata), očito je da je autorima odluke promaklo da je Zakonom o taksama na pristup određenim uslugama od opšteg interesa i za upotrebu duvanskih proizvoda i elektroakustičkih i akustičkih uređaja propisano da se do 1.januara 2014. godine neće primjenjivati odredbe čl. 6 stav 3,4 i 5. Zakona o zaštiti od buke u životnoj sredini- na ugostiteljske objekte koji su evidentirani kao objekti u kojima je dozvoljena upotreba ovih uređaja nakon 24h za vrijeme kulturno zabavnog programa na otvorenom i zatvorenom prostoru. Ovim Zakonom je propisano plaćenje posebne takse od jedan euro po kvadratu poslovnog prostora koji se koristi za upotrebu elektroakustičnih i akustičnih uređaja.
Takođe, shodno odredbama Zakona o zaštiti od buke u životnoj sredini, lokalne uprave su bile dužne da donesu akt o određivanju akustičnih zona i dostave ga Agenciji za zaštitu životne sredine do 16. decembra. Do kraja radnog vremena, u petak 14. decembra, samo Ulcinj i Kotor su ispoštovali ovu obavezu- precizirala je Radulović, dodajući da je potrebno dodatno pravno urediti ovu oblast, otkloniti pravne praznine i dati preciznija ovlašćenja inspekcijskim organima i drugim organima.
- Ali to ne smije biti razlog za ugrožavanje svih koji obavljaju ugostiteljsku djelatnost, posluju u skladu sa zakonom i zapošljavaju skoro 10 odsto od ukupnog broja zaposlenih u Crnoj Gori. Šta će biti sa njima kada se počnu zatvarati objekti zbog smanjenih prihoda koji već sad teško mogu pokriti troškove poslovanja- zapitala se ona.
