
Dugoočekivani koncert regionalno cijenjenog muzičara Damira Urbana okupio je sinoć na podgoričkom Trgu nezavisnosti njegove vjerne fanove, koji su uprkos kiši uživali u autentičnom zvuku i prepoznatljivom glasu hrvatskog izvođača.
Za kraj Podgoričkog kulturnog ljeta svirale su se dobro poznate Urbanove pjesme, a predstavljene su i numere sa njegovog novog albuma koje je publika već uveliko prihvatila.
Uoči koncerta, za Portal Analitika, Damir Urban govorio je o svom stvaralaštvu, muzičkoj sceni na Balkanu, ali i o kulturi, istini…
Najlakše je biti svoj
Među muzičarima koji su odbili da slijepo slijede trendove, te slijedili isključivo sebe – svoju ličnost, autentičnost i posebnost, jedno od značajnijih imena jeste upravo Urban. Ipak, kako kaže, to što je oduvijek bio svoj i dosljedan sebi, ne vidi kao veliki uspjeh. Naprotiv, kako poručuje, to je za njega najjednostavniji način življenja i rada - kao i istina.
„Ne vidim da je biti dosljedan sebi veliki uspjeh – naprotiv, smatram da je to najlakša opcija, kao što je najlakše govoriti istinu. Ako govoriš laži, onda moraš pamtiti to što si rekao, da te neko ne bi uhvatio u laži. Sa druge strane, istina je iz svakog ugla ista. Tako je i puno lakše biti svoj, nego biti neko drugi. Stoga, u tome ne vidim nikakvu težinu ili uspjeh“, poručuje Urban za Analitiku.
Na opasku da današnji muzičari većinom ne donose mnogo toga novog, ličnog i originalnog na muzičku scenu, Damir postavlja pitanje - da li je zaista tako i je li uopšte do njih?
„Sjećam se kad su moji roditelji govorili za muziku koju smo tada radili moj bend i ja da je dosadna, da je svaka pjesma kao jedna... Kada se iskaže isto viđenje za današnju muzičku scenu, pitam se da li je problem u nama kao slušaocima, je li riječ o generacijskom jazu ili je muzika stvarno postala kao jedan kaiš, potpuno jednaka“, pita Urban.
Da li bih bio ovako hrabar
Kako dodaje, stvari su po mnogo čemu danas drugačije - nekada je bilo više prostora za „muzičku jedinstvenost“.
„Mi smo nekada mogli da svirkama dođemo do publike, pa si na neki način mogao biti muzički jedinstven. Danas je jedini način da do publike dođeš preko određenih medija – interneta, radija itd. A da bi došao do tih medija, moraš prihvatiti igru i praviti muziku koja se tog časa „vrti“ i sluša u tim medijima. Na taj način ličiš na izvođače koji se u tom trenutku puštaju. Ne znam koliko je krivice u izvođačima, a koliko u načinu koji im se nudi u pogledu kako da svoju muziku prezentuju“, ističe Urban.
Priznaje i da nije siguran šta bi radio danas da ima novi bend koji tek treba da „prođe“ kod publike.
„Da li bih bio ovako hrabar kao što sam sad? Vremena iz kojih ja dolazim su sasvim drugačija, i neke stvari su u našem životu drugačije već po inerciji. Ne znam šta bih rekao… Pričaćemo o ovome za 20ak godina“, poručuje Urban.
Ljudi ne razumiju značaj kulture
Komentarišući odnos prema kulturi na prostoru Balkana, Urban ukazuje na jednostavan obrazac.
„Odnos prema kulturi je vrlo jasan - pogledamo koliko finansijskih sredstava za kulturu odvajaju ministarstva, i kada vidimo da je prvi broj 0 – tipa 0,4 odsto, onda je sve jasno. Sve dok prvi broj nije 7, 8, 9 ili 11, ne možemo pričati o želji da se posveti pažnja kulturi“, kaže Damir.
Kako dodaje, ljudi ne razumiju da je kultura ono što nas čini živima.
„Ono što i Crnogorce čini živima jeste njihova književnost, muzika, način na koji jezik živi i dolazi mladima u uši, način na koji majke djeci u krevetu čitaju slikovnice, način na koji se jezik određene nacije drži u životu“, ukazuje Urban.
Kada poredi situaciju ovdje i vani, smatra da po pitanju kulture situacija nije gora.
„Možda su naši narodi i talentovaniji za kulturu, nekako smo više žedni kulture nego što su vani. Mi smo zapravo vrlo mali, a ovdje postoje profesionalni muzičari, pisci, slikari, koji ne podilaze nikome, koji rade i žive od toga“, ističe Urban.
Volio bi, dodaje, da ljudi shvate da kultura nije nešto bez čega se može, već da da nas ona, zapravo, drži u životu.
„Inače ćemo postati kolonije velikih jezika i zemalja, što negdje već pomalo i jesmo“, smatra Urban.
Zlatno doba muzike 70-ih
Govoreći o muzici na našim prostorima, naš sagovornik ocjenjuje da je muzika 70-ih bila najplodonosnija.
„Zlatno doba muzike, iz moje perspektive, bilo je kada sam bio mali i nisam se još bavio muzikom. To je bilo razdoblje kada se istraživalo, kada su se širile granice muzike – tadašnji muzičari su, kao prvi doseljenici u Ameriku, postavili zastavice na određene terene, i na nama je kasnije bilo da to slijedimo. Malo smo usavršavali, okretali na svoje načine, radili u skladu sa našim senzibilitetom i idejama“, ističe Urban.
Taj princip, kaže, slijedi i sada.
„Radim i stvaram nešto svoje, nevezano za to kuda svijet ide i šta u tom trenutku traži i očekuje od nas“, dodaje on.
U osvrtu na crnogorsku muzičku scenu, ističe je da postoje raznovrsni sadržaji i izvođači.
„Na crnogorskoj muzičkoj sceni, isto kao i svugdje drugo, postoji puno smeća - koje preskačem, ali postoje i izvođači koje me zainteresuju i koji mi se čine sjajnim“, poručuje hrvatski muzičar.
Volimo ono što radimo
Kada je riječ o predstojećim angažmanima i stvaralaštvu, Damir ističe da ideja i posla ne fali.
„Volimo naš posao i uživamo u ovome. Planova je puno, vidjećemo šta će se sve realizovati, budući da ne zavisi sve od nas, što je najbolje pokazala pandemija. Nadam se da ćemo uskoro imati novi album i novu svirku“, poručio je Urban.