Što napisati poslije ovih mučnih dana za ponosno Cetinje i sve Crnogorce, a da proteklih dana već nije napisano i rečeno? Gorčina od suzavca je prošla, ali j e ostao gorak ukus i nevjerica dokle su neki ljudi spremni ići u realizaciji tuđih planova i interesa.
Koliko vidim, novu vlast i stare velikosrpske ideologe sve napisane kritike i reakcije, mnogo i ne interesuju.
Ovo i ne pišem zbog njih. Pišem zbog iskrenih rodoljuba, a dijelom i zbog onih koji su povjerovali da je svaka promjena vlasti ljekovita za društvo i da ovakva može donijeti bilo što dobro Crnoj Gori. Ideologija koja je temelj nove vlasti nije dobro donijela ni 1941. ni 1991. neće ni 2021. godine.
BRUTALNA UPOTREBA SILE I HEMIJE
Toj ideologiji ni najmanje nije zasmetala brutalna upotreba sile i hernije, ne bole ih suze cetinjske omladine, ne čuju vapaj za pravdom crnogorskih građana. A i zašto bi ? Koga je ta ideologija u proteklom periodu čula i razumjela. Svuda je ostavila pustoš, bol i patnju. Kada prođe malo vremena, nastaje kuknjava samo za svojim žrtvama za koje je takva ideologija takođe odgovorna, a drugi se proglašavaju krivcima i uzročnicima problema.
Očigledno bježeći, da pred svojim građanima položi račune za pogubna dešavanja u prethodnom periodu, na desetine hiljada mrtvih, raseljenih, otvaraju se nova žarišta sa istom pričom o navodnoj ugroženosti Srba i srpstva.
Vjerovatno je poslije posljednjih dešavanja, sada mnogima jasnije, da se ovdje ponajmanje radi o crkvi i o vjeri, već isključivo o velikosrpskoj ideologiji i realizaciji projekta koji ima za cilj krađu crnogorske kulturne i isto rij ske baštine i poništavanje svake crnogorske samobitnosti.
Dolazak novog mitropolita crkve Srbije na tron crnogorskog sveca, koji mu ni po čemu ne može pripadati, izgledao je kao utamničenje, a ne ustoličenje. Filmske scene koje smo vidjeli, podsjetile su na sprovodenje velikih kriminalaca na služenje dugogodišnje robije.
Poslije uspješno obavljene dostave novog mitropolita crkve Srbije, slavodobitno su se zapjevale dobro poznate pjesme velikosrpskog repertoara. Cetinjski manastir je odjecao žalopojkama o Kosovu dok je pastva u Amfilohijevoj grobnici uživala u repertoaru Beogradskog sindikata. Nego, ko sam ja da pričam o protokolu ustoličenja? Ipak to crkvena lica najbolje znaju i „vjerovatno” je tako zapisano u crkvenim knjigama ili u nekoj od poslanica Svetog Petra Cetinjskog. Da nije tužno bilo bi smiješno.
KAKO SU BIRANE CRNOGORSKE VLADIKE
Crnogorci pamte i znaju, od svojih predaka, a za one koje to zanima, eto fotografija, dokumenata i istorijskih zapisa kako su birane crnogorske vladike. Kako su ih Crnogorci na svojim zborovima birali. A danas? Danas mi, potomci tih predaka, moramo čekati da nas neko iz Beograda obavijesti, ko je naš vladika i da nam ga dostave brzom poštom.
Da nas obavijeste oni, kojima su crkvene dostojnike dobrim dijelom istorije određivali turski sultani i čiji suvladari nosili turbane a o vratu medaljone (Miloš Obrenović) sa likom sultana, i sada bi oni da odlučuju o crnogorskim vladikama. Ne pišem ovo da bih bilo koga uvrijedio ali j ednostavno moramo reći istinu.
Nažalost, danas, kada je javno saopštimo ili kada jasno i glasno stanemo u odbranu svoje Crne Gore, svoje nacije, svoje istorije koja se svakodnevno falsifikuje, budemo označeni kao nacionalisti, ekstremi, milogorci, dukljani, ustaše i ko zna kakvim još epitetima jer ih druga strana u sijanju mržnje izmišlja svakodnevno.
E, pa gospodo, malo ste se prešli, da ne upotrijebim drugu riječ koju izostavih zbog svoje lične, a i kulture pisanja.
Ako je nacionalizam voljeti svoju kuću, poštovati svoje, željeti najbolje za svoje, navijati za svoje, a uvažavati i poštovati sve različitosti i sve druge oko sebe koji to zaslužuju, onda priznajem, ja sam crnogorski nacionalista.
Uzalud vam sve uvrede i rugalice na račun Crnogoraca. Smišljajte ih i dalje. Mi se ne moramo mnogo truditi da vas opišemo jer je to veoma jednostavno. Vaš opis će te dobiti jednostavnim odgovorom na pitanje, kako se zove onaj koji u svojoj zemlji radi za interese tuđe zemlje i tuđe nacije? Evo male pomoći prijatelja, riječ počinje na I!
Crnogorci nikada nikoga nijesu negirali, a dobro su poznati stavovi velikosrpske ideologije, koja ide u tom pravcu da će vj erovatno ubrzo i Adam i Eva biti proglašeni Srbima.
Pokušavaju oni čiji je nacionalizam svima u okruženju nanio bol, patnju, žrtve i progone, da nam spočitaju crnogorski nacionalizam.
Za njih se onomad, javiše tamo neki Slovenci, tamo neki Hrvati, pa neki Bošnjaci, a evo sada i neki Crnogorci, koji eto nekim čudom postoje, pa traže neka svoja prava? Zamislite, neka ljudska i vjerska prava?
Beba koja još nije rođena ima svoja prava a kamo li kada se rodi. Eto, Crnogorci i njihova država su rođeni prije milenijuma i još se bore za svoja osnovna prava Što bi se reklo, ostarasmo ne dočekasmo.
“DOBRONAMJERNE” PORUKE I SLIJEPI PRATIOCI
Mnogi zavedeni, ideološki otrovani, šovinistički nastrojeni, istorijski nenačitani, šalju nam „dobronamjerne” poruke da su za mir. Deklarativno takve poruke šalju decenijama, dok svoje slijepe pratioce svakodnevno naoružavaju mržnjom i netolerancijom. Takvo ponašanje neminovno dovodi do već viđenog na ovim prostorima, a dio njihovog repertoara smo imali priliku da vidimo i uživo na slobodarskom Cetinju, simbolu crnogorske državnosti. Ljudi sa tuđim oznakama na uniformama, naoružani civili, navijačke vođe, bivši osuđenici, ubijeđeni u ispravnost svog ludila spremni da satru svakog ko drugačije misli. To je njihov poziv na mir.
Naslušasmo se i umnih savjeta od mnogih eksperata, da se kao društvo ne vraćamo u prošlost, npr. konkretno u tu 1918. A zašto nekome smeta ako se vratimo bar na kratko u tu godinu? Smeta im, jer upravo ona daje puno odgovora za sve ono što nam se dešava i danas. Ponajviše smeta onima koji bi da je zaboravimo, a da nam je ponovo serviraju, vjerovatno u malo drugačijem obliku, ali sigurno „ukusno” pripremljenu u njihovoj dobro poznatoj šovinističkoj kuhinji.
Frapantno je da pripadnici te ideologije nikad ne nađoše za shodno da kažu braćo Crnogorci bilo je grešaka sa naše strane, evo ruka, idemo dalje, gledajmo naprijed. Zar je tako malo, za nekoga, toliko mnogo? Nažalost, velikodržavne ideologije teško da znaju reći izvini, oprosti ili bila je greška, jer su tako sazdane, učene da silom, bilo vojnom, bilo silom pera, opravdavaju svaku svoju zamisao i pravo koje su umislile da samo njima pripada.
GLEDAĆEMO SE JOŠ
Velikosrpska ideologija i politika, stvari dovode do apsurda, koje medijskom klikom, lažima i manipulacijom pokušavaju servirati građanima kao istinu. Na žalost prema dobrom dijelu neznavenih to im i polazi za rukom. Po njima ni jedan manastir, crkve, groblj a, spomenici kulture u Crnoj Gori, ni jesu crnogorski, a kada Crnogorci to nemaju, onda vjerovatno ni kao nacija ne postoje. Ako je sve to srpsko, što je onda crnogorsko u Crnoj Gori???
Spremnost na razuman dogovor, kompromis, ukoliko je potrebno i asistenciju nezavisnih međunarodnih institucija, koje bi pomogle u sagledavanju činjeničnog stanja i istine, velikosrpska ideologija je kao i mnogo puta do sada odbacila bez razmišljanja i izabrala tzv. litije odnosno silu mase i ulice. Izabrala je ko zna koji put da odigra na „sve ili ništa”. S tim što je u ovom slučajukraj igre još daleko iako su pomislili da je igra završena. „Igra” tek počinje.
Ono što im sa sigurnošću poručujemo, da od borbe za svoja prava odustati nećemo, dok god postoji i jedan Crnogorac. Na to, nemamo obavezu samo prema sebi, već i prema generacijama Crnogoraca koji su braneći pravo i slobodu ove zemlje svaki kamen natopili svojom krvlju da se zna i čuje za ime crnogorsko. Gledaćemo se još.
