Politika

Primjenjivano je tokom dva ciklusa

Uvedeno prije 35 godina: Jeste li znali za ovo nekadašnje pravilo na izborima u Crnoj Gori

Izborni sistem u Crnoj Gori nerijetko je doživljavao radikalne izmjene, a ideja o novim ne nedostaje ni danas.

Uvedeno prije 35 godina: Jeste li znali za ovo nekadašnje pravilo na izborima u Crnoj Gori Foto: Arhiva
Portal AnalitikaIzvor

Jer, kako vrijeme odmiče, tako se iznova razmatraju mogućnosti uspostavljanja otvorenih lista, kakve u regiji već uveliko postoje.

Međutim, sa današnje tačke gledišta, devedesetih godina je u Crnoj Gori u dva navrata implementiran model koji vjerovatno pamti dio starijih čitalaca – izborne jedinice. Dogodilo se to na prvim višestranačkim izborima 1990, a potom i 1996. godine.

U nastavku podsjećamo kako je to izgledalo.

Crna Gora je na prvim višestranačkim izborima bila podijeljena na 20 izbornih jedinica. Preciznije, svaka opština bila je posebna jedinica. Najviše poslanika birano je u tadašnjem Titogradu (29), pa u Nikšiću (15), Bijelom Polju (11) i Ivangradu (10), a najmanje – po jedan – u Plužinama, Šavniku i na Žabljaku.

Međutim, u tadašnji zakon unijeta je još jedna odredba – uprkos rezultatima u izbornim jedinicama, partija je morala imati najmanje četiri odsto glasova na državnom nivou kako bi imala poslanike u Skupštini.

Na konkretnom primjeru, to je značilo sljedeće: ako partija, shodno glasovima, i izbori jedan ili više mandata u određenoj opštini – na kraju bi ostala bez njega ako u ukupnom zbiru glasova na državnom nivou ne pređe cenzus.

Po tom modelu birano je 125 poslanika u decembru 1990. Kako se ispostavilo, on je bio naročito ‘profitabilan’ za Savez komunista – jer, dok su na nivou čitave države imali oko 56 odsto glasova, u republičkom parlamentu su- kada se zbroje mandati iz svih izbornih jedinica – imali 83 poslanika, odnosno čak 66 procenata ukupnog broja.

U nastavku slijedi broj osvojenih poslaničkih mjesta u svakoj izbornoj jedinici 1990, pri čemu je SKCG skraćenica za Savez komunista, RSCG za Reformske snage, NS za Narodnu stranku, a DK za Demokratsku koaliciju (Stranka demokratske akcije, Demokratski savez u Crnoj Gori).

Bar: RSCG – 4, SKCG – 4.

Bijelo Polje: SKCG – 5, DK – 4, NS – 2.

Budva: SKCG – 2.

Cetinje: SKCG – 4, RSCG – 1.

Danilovgrad: SKCG – 3.

Herceg Novi: SKCG – 4, NS – 1.

Ivangrad: SKCG – 6, NS – 2, RSCG – 1, DK – 1.

Kolašin: SKCG – 3.

Kotor: SKCG – 4, RSCG – 1.

Mojkovac: SKCG – 2.

Nikšić: SKCG – 13, NS – 2.

Plav: RSCG – 3, SKCG – 1.

Plužine: SKCG – 1.

Pljevlja: SKCG – 6, NS – 2, DK – 1.

Rožaje: DK – 3, RSCG – 1.

Šavnik: SKCG – 1.

Titograd: SKCG – 21, RSCG – 4, NS – 3, DK – 1.

Tivat: RSCG – 1, SKCG – 1.

Ulcinj: DK – 3, RSCG – 1, SKCG – 1.

Žabljak: SKCG – 1.

UKUPNO: SKCG 83, RSCG 17, NS 13, DK 12.

Na izborima 1992. godine odustalo se od tog sistema, no on je ‘vraćen’ 1996. Tada je broj jedinica sveden na 14, pri čemu su djelovi barske opštine, dominantno naseljeni albanskim stanovništvom, ‘pripali’ ulcinjskoj jedinici. Sa druge strane, u okviru Podgorice uspostavljene su dvije jedinice – u okviru druge, jednog poslanika birali su glasači u Malesiji. Kako je biran 71 poslanik, mnogim jedinicama bile su obuhvaćene po dvije opštine.

Takav je sistem na tim izborima imao dvije velike ‘žrtve’. Bila je to prvo Socijaldemokratska partija sa 5,6 odsto glasova, a potom i Srpska radikalna stranka sa 4,3. Iako bi u ‘redovnim’ okolnostima bili iznad cenzusa, oni nijesu dobili niti jednog poslanika – upravo zbog sistema izbornih jedinica.

I kao i 1990, od takvog sistema ponovo je profitirala najjača partija – tada jedinstvena Demokratska partija socijalista. Iako su, kada se saberu svi glasovi, na državnom nivou imali nepunih 50 odsto, u parlamentu su osvojili 45 od 71 poslaničkog mjesta – ili 64 procenta.

U nastavku slijedi prikaz osvojenih poslaničkih mjesta po izbornim jedinicama, uz napomenu da je DPS skraćenica za Demokratsku partiju socijalista, NS za Narodnu slogu (Narodna stranka – Liberalni savez), SDA za Stranku demokratske akcije, DUA za Demokratsku uniju Albanaca, a DS za Demokratski savez u Crnoj Gori.

Andrijevica / Berane: DPS – 4, NS – 1.

Bar: DPS – 3, NS – 1.

Bijelo Polje: DPS – 4, NS – 1, SDA – 1.

Budva / Kotor: DPS – 3, NS – 1.

Cetinje: DPS – 2, NS – 1.

Danilovgrad: DPS – 2.

Kolašin / Mojkovac / Šavnik: DPS – 2, NS – 1.

Nikšić / Plužine: DPS – 5, NS – 4.

Plav / Rožaje: SDA – 2, DPS – 2.

Pljevlja / Žabljak: DPS – 2.

Podgorica 1: DPS – 12, NS – 5.

Podgorica 2: DUA – 1.

Tivat / Herceg Novi: DPS – 3, NS – 2.

Ulcinj: DS – 2, DUA – 1.

UKUPNO: DPS – 45, NS – 19, SDA – 3, DUA – 2, DS – 2.

Nakon tih izbora, Crna Gora opet će postati jedna izborna jedinica – doduše, biće uspostavljena i afirmativna akcija, kako bi partije manje brojnih naroda bile zastupljene u parlamentu.

Izborne jedinice u Crnoj Gori tako su i otišle u prošlost.

Portal Analitika