Na 22. KotorArt Don Brankovim danima muzike sinoć je u Samostanskom kompleksu Sv. Nikole u Prčanju publika imala priliku da prisustvuje scenskom čitanju dramskog teksta Urotnici, autora Igora Štiksa iVladimira Arsenijevića, nastalog po motivima KROKODILove edicije Zajednička čitaonica. Reditelj predstave je Boris Liješević atekst su čitali Svetozar Cvetković, Isidora Minić, Dejan Dedić i Marko Grabež.
Partneri ovog događaja bili su UdruženjeKROKODIL,My Balkans iTerre Solidare.
„Ovo je jedan poseban komad i ovo je posebna prilika da se on izvede. Ne kao predstava klasična, već nešto što je u anglosaksonskom svijetu poznato kao reading, čitanje i prezentiranje komada publici“, izjavio je glumac Svetozar Cvetković za Media biro.
Postojala je, kaže, ideja da se on napravi kao scenski, ali im se učinilo da je taj tekst jako krust, da je obojen nekim aktuelnim problemima koji mogu da se podvedu pod: političke, književne, socijalne i društvene.
„Zapravo u njemu postoji jedna pozitivna teorija o formiranju, egzistenciji i raspadu zemlje u kojoj smo živjeli, a preko ljudi koji su činili sam srž te nekadašnje jugoslovenske književnosti. Onda smo se zbog toga odlučili da zapravo na jedan potpuno drugačiji način, bez dramske strukture, isključivo sa nekom intelektualnom i sa književnom strukturom to prezentujemo publici. To smo već radili nekoliko puta u Beogradu, a ovo je prvi put van Beograda. Za par dana smo u Sarajevu, potom u Zagrebu, Ljubljani. To su centri koji su nekada pripadali jednoj državi, a sa jednom retrospekcijom možemo i tamošnjoj publici da saopštimo ono što su ova dva izvanredna autora, kao što su Igor Štiks i Vladimir Arsenijević napravila“, kazao je Cvetković.
Reditelju Liješeviću ambijent je predivan, odnosno -potpuno otkriće.
„Kad smo došli ovdje sve je dobilo neki drugi smisao, emotivnost i intimu. Toliko je lijep prostor da bih volio da nešto režiram“, izjavio je Liješević.
Na temelju tekstova objavljenih u ediciji Zajednička čitaonica, nastala je ova uzbudljiva mješavina glasova, jezička i umjetnička polifonija koja uvjerljivo dokazuje da, iako smo se, danas zatekli podjeljeni u više različitih država, a mnogi od nas i u rasijanju, jedni drugima ne predstavljamo strance. Jer, u književnosti nema pasoša.
Spone koje među svima nama postoje, a koje počivaju na zajedničkoj društvenoj svojini kako jezika tako i velike književne baštine, mnogo su jače od destruktivnih sila koje su u proteklih nekoliko decenija proizvele više zla nego što smo ikada mogli zamisliti. O tom zlu se u Urotnicima govori, kao i o uroti za neku drugačiju, bolju budućnost. Književnost u njoj ima ključno mjesto, jer nam je imaginacija danas važnija nego ikad prije. Ovo je iskaz žilavosti optimizma i čvrstog uvjerenja da će spone na kojima počiva književna republika na evropskom Jugu živjeti i dalje.
