Odavno pokušavam prodrijeti do čitalačke publike u Srbiji sa temom kojom se Nacinonal bavio, zbog konstantne zloupotrebe te teme od strane medija i javnih ličnosti u svojim prljavim rabotama prema Crnoj Gori - ili kao direktne optužbe, ili kao krunski argument u potvrdi svojih difamatorskih konstrukcija.
Na ovom portalu vođena je već polemika među čitaocima o kompetentnosti novinara u bavljenju pojedinim temama. Skoro plebiscitarno je konstatovan nizak nivo poznavanja onoga o čemu pišu, što ni ne čudi, s obzirom na “univerzalnost” i preveliku “hrabrost” nekih novinara u tretiranju širokog spektra oblasti za koje je potrebno makar elementarno predznanje.
Kako tema kojom se bavio Nacional zahtijeva makar elementarno znanje iz ekonomije i spoljne trgovine, nužno je pozabaviti se terminologijom koja se koristi i koja je vrlo često ili produkt neznanja ili zle namjere.
Što je tranzit robe: Na ovom mjestu nećemo se baviti predistorijom zašto je Crna Gora dovela sebe u poziciju da njena vlada donosi odluke iz nužde preživljavanja, a koje mogu biti sporne sa etičkog stanovišta. Mnogi su spremni odmah optužiti vlast ne razmišljajući kako su oni percipirali stvarnost u tim vremenima i koliko je opšte raspoloženje iznjedrilo ponašanje Crne Gore kao satelitske kolateralne žrtve tuđih ambicija.
Ono što je važno za ovu temu je odluka Vlade o korišćenju teritorije Crne Gore za tranzit akcizne robe, konkretno - cigareta inostranih proizvođača. U ekonomiji se za robu koja je uvozno ocarinjena koristi termin nacionalizovana. Tranzit podrazumijeva prelaz robe preko teritorije neke zemlje uz plaćanje tranzitnih taksi, bez nacionalizacije robe, odnosno bilo kakvog carinjenja. Na granicama se samo evidentira ulazak i izlazak robe. Reeksport je, pak, kad se roba uveze u neku zemlju uz nacionalizaciju, a potom se izveze u drugu zemlju. Postoje još neki oblici, kao uvoz radi izvoza i slično, ali to nije relevantno za ovu priču.
Jako je važno naglasiti da je kod tranzita robe isključivi vlasnik robe lice koje tranzitira robu i koje plaća tranzitnu taksu. Konkretno, u slučaju tranzita cigareta kroz Crnu Goru to su bile italijanske off shore firme (njihovi nazivi i vlasnici meni nijesu bitni za suštinu ovog što pišem, pa ih i ne navodim). Potpuno je irelevantno od koga su se nabavljale cigarete, da li je to bio V. Bokan ili C. Subotić, kao ekskluzivni zastupnik nekih duvanskih industrija. Vlada Crne Gore je oformila agenciju koja je vršila naplatu tranzitne takse, 20 USD po masterboxu, i, preko špediterske kuće, carinska skladišta u kojima je roba držana pod carinskim nadzorom, čije je troškove plaćao vlasnik robe, italijanske off shore firme.
Sve ovo su uobičajeni spoljnotrgovinski oblici poslovanja koji važe i danas u svim zemljama. Za one koji su, poput novinarke Dana, zainteresovani za ukupne iznose naplaćenog tranzita, umjesto špekulacija, najbolji način za njihovo izračunavanje je količina masterboxova puta tranzitna taksa. Naravno, vraćamo se ponovo na novinarsku nekompetentnost, koja se ne može nadomjestiti nevjerovatnom količinom ispoljene agresivnosti.
U rečenoj emisiji pomenut je i uvoz nafte i derivata preko Skadarskog jezera i dogovor sa vladom Albanije. Čini mi se da je to pomenuo Rudović, novinar Vijesti. Napomenuto je da je o tome pisao i Momir Bulatović. Izgleda da je Bulatović to predstavio kao nedozvoljen posao, iako je vlada Crne Gore dala pravo za držanje cisterni na jezeru i licence za uvoz nafte i derivata pet firmi, koje su za svaki prodati litar goriva plaćale 17 pfeninga, kolokvijalno nazivanih “Milov porez”. U tih 17 pfeninga bilo je sadržano sve: carina, akcize i porez na promet. Na taj način je spriječen svaki pokušaj izbjegavanja plaćanja dažbina državi.
Sankcije, šverc i manipulacije: Sve vrijeme sam namjerno izbjegavao riječ šverc, jer mi je namjera da rasvijetlim upotrebu te riječi i pokažem kakve su namjere onih koji su oficijelnu Crnu Goru vezivali za takvu djelatnost. Naime, u to vrijeme su na snazi bile sankcije međunarodne zajednice, te je sva roba ulazila i izlazila iz tadašnje SR Jugoslavije, izuzev roba sa liste dozvoljenih roba (ljekovi i sl.), uz falsifikovanje dokumentacije, potkupljivanje carinika i posmatrača međunarodne zajednice na graničnim prelazima (što je bio posao namnoženih špediterskih firmi). To se radilo jednako i za betonsko gvožđe, borsku bakarnu žicu ili kaustičnu sodu, čime sam se i ja tada kao privatnik bavio, kao i za čokoladu, žvake, kafu, garderobu i da ne nabrajam dalje, čime su se bavile mnoge firme. Na isti način rađen je uvoz nafte i derivata iz Albanije i tranzit cigareta. Ako je ovo zadnje šverc onda je šverc svaki uvoz i svaki izvoz iz tadašnje SR Jugoslavije.
Suština šverca je da vi uvezete robu tajnim putem i prodajete je na crnom tržištu, bez plaćanja dažbina državi u koju ste je uvezli. Ni u slučaju tranzita cigareta ni u slučaju albanske nafte se ne radi o tome. Time ne tvrdim da se pojedinci nijesu bavili švercom, koristeći neke druge kanale (naročito ka RS). Ovi poslovi su rađeni preko vladinih agencija i postavljeni su kao legalni poslovi. Da li je neko iz vlasti “omastio brke okrećući vola na ražnju”, mogu samo špekulisati, ja za tako nešto nemam nikakve dokaze ni saznanja.
Argumentacije za iznošenje novca avionima, ako se ne dovedu u kontekst, takođe su, u principu, obična manipulacija. U to vrijeme je bio, od strane međunarodne zajednice, suspendovan platni promet sa inostranstvom, pa su čak i banke koristile privatne račune kao bankarske, da ne govorimo o ostalim pravnim licima. Sva plaćanja su se vršila preko off shore firmi, čiji su se računi punili, u najvećem broju slučajeva, gotovinom iznošenom avionima. Kako u Srbiji, tako i u Crnoj Gori.
Ko je, zapravo, punio privatne džepove: Na kraju, moram da poentiram upoređujući situaciju u Crnoj Gori i Srbiji, u vremenima ekonomskih sankcija prema tadašnjoj SR Jugoslaviji. Kao uvod, naglasiću da je samo Beograd, po procjeni, dnevno “trošio” oko 20 šlepera cigareta. Poslovanje cigaretama u Srbiji bio je klasični šverc, jer država Srbija nije imala ni filera prihoda, ili je imala vrlo malo koristi od tih poslova. Švercom cigareta čak se bavio i sin predjednika Srbije i policijski službenici, a bio je mnogo puta pokriven logistikom državnih službi.
Cane Subotić je izvučen i suđen zbog neplaćanja dažbina državi samo zbog političkih razloga (sami zaključite kojih), iako niko ko se bavio uvozom akciznih roba (uključujući i naftu i naftine derivate, kafu) nije plaćao obaveze prema državi Srbiji. Takođe je odlukom M. Kerteza izbrisano iz carinske evidencije 90% šlepera, jer se nijesu pojavili ni na jednom carinskom terminalu. Ovo je još čudnije kad se zna da je svaki šleper evidentiran prilikom ulaza u zemlju sa ličnim podacima vozača. Kad uključimo i izbjegavanje plaćanja poreza na promet putem lažnih izjava za oslobađanje od poreza, onda dolazimo do astronomskih cifara kojima je oštećen budžet Republike Srbije. Koji su razlozi za toliki angažman srpskih političara i medija u zaštiti italijanskog budžeta, koji su oštetile italijanske firme švercujući cigarete, prethodno tranzitirane preko Crne Gore, a ne bave se vinovnicima koji su njihov budžet oštetili nekoliko stotina puta više, sami zaključite.
Jako bi me radovalo kad ovaj tekst ne bi čitali svrstavajući se na crnogorsku ili srpsku stranu, već sa razumijevanjem i čak konsultacijom sa ljudima koji su upućeni u poslovanje firmi u vremenima kojima se tekst bavi. Mnogo je ljudi u Srbiji koji su tada potpuno jasno kritikovali svoju vlast pozivajući se na vlast u Crnoj Gori, koja je punila budžet prihodima od akciznih roba, dok su u Srbiji punjeni privatni džepovi.
Slobodan JOVANOVIĆ
